Što slijedi 3. maju, nakon što je Danko Končar nakon godinu i pol čekanja objavio kako odustaje od kupnje, u Vladi su proglasili “silenzio stampa”. Na sjednici u četvrtak Vlada će, kažu u Banskim dvorima, objaviti svoju odluku o daljnjim koracima u borbi za opstanak proizvodnje u riječkom škveru. Detalje ni neslužbeno ne otkrivaju, no iako je premijer Zoran Milanović najavio prošli tjedan “teške odluke koje mnogima neće biti po volji, ali ih treba donijeti”, više sugovornika iz Vlade uvjerava da 3. maju ne slijedi najradikalniji scenarij – stečaj.

Puno entuzijazma
Nasuprot tvrdnjama iz samog 3. maja kako bi ta tvrtka sredstvima za obeštećenje za pomorsko dobro mogla biti riješena svojih “tereta” i riješiti se, slično kao Uljanik, statusa “tvrtke u teškoćama”, to, tvrde svi upućeni, nije točno. “Uljanik, za razliku od 3. maja, nije obilato posezao za državnim jamstvima, već je kod banaka uglavnom nastupao samostalno, a potpore od 2006., koje u Bruxellesu smatraju ilegalnima, ne dođe li do privatizacije, morat će vratiti sam škver”, pojašnjava dobro upućeni sugovornik blizak Vladi. U slučaju 3. maja te su potpore znatno iznad 3,2 milijarde kuna kojima će ga država obeštetiti za pomorsko dobro. Podsjetimo da u programu restrukturiranja koji je “teži” od 9 milijardi kuna, državne potpore čine 5,3 milijarde kuna.Stoga se priča o 3. maju ponovno vraća na dva jedina izgledna scenarija – privatizaciju ili stečaj. Zbog pravila dogovorenih s Europskom komisijom, u slučaju otvaranja stečajnog procesa, premda se o tome šuti, zapravo je izgledan model kakav se provodi u slučaju Željezare Split. Zbog primljenih državnih potpora, a koje je po europskim pravilima željezara morala vratiti u slučaju neuspjeha provođenja restrukturiranja, tvrtka nije mogla u preustroj. Imovina tvrtke stavljena je na bubanj, a pokretanje proizvodnje ovisit će o namjeri kupca, u ovom slučaju zagrebačkog CIOS-a. U slučaju brodogradilišta bi se dakle provodio sličan proces. No, sugovornici iz Vlade uvjeravaju nas da “rješenje za kojim će se posegnuti neće biti baš toliko radikalno”.

Poduzetnički potencijal
Ostaje, dakle, opcija brzog raspisivanja novog natječaja, uz iste uvjete, a radi kratkoće raspoloživog vremena, i uz model restrukturiranja usuglašen s Jadranskim ulaganjima Danka Končara i Bruxellesom. Jadranska ulaganja voljna su Vladi ili novom kupcu ustupiti prava na svoj program restrukturiranja 3. maja. Više sugovornika upozorava na kratkoću rokova kojima Hrvatska raspolaže, po ugovoru s EU cijeli proces mora biti završen do 1. srpnja 2013., a zbog kojih i provedbu novog procesa raspisivanja međunarodnog natječaja za privatizaciju drže manje izglednom. Osim ako Vlada već nema sigurnog i spremnog kupca. Neslužbeno se, naime, saznaje kako bi se u ovaj proces mogao uključiti kupac iz Kine, koji u svojoj zemlji posjeduje brodogradilište, a koji uz 3. maj iskazuje interes i za ulaganje u Luku Rijeka. Druga opcija koju se neslužbeno spominje jest da u Vladi razmatraju i mogućnost da Uljanik preuzme 3. maj. O toj su opciji stajališta podijeljena, jer i sam Uljanik nije privatiziran, te bi se za takvu soluciju moralo najprije ući u razgovore s Europskom unijom, s kojom je dogovoren model restrukturiranja brodogradnje kroz privatizaciju. Budući da je najavljena i privatizacija Uljanika, nije isključeno da se taj proces provede, a potom realizira preuzimanje 3. maja. Koliko je, međutim, izgledna takva solucija za riječko brodogradilište, službeno iz Vladinih redova nema odgovora. Još uvijek je otvoreno pitanje što je s ostala dva škvera (Brodotrgoir i Kraljevica) za koja se natječe Končar, posebno nakon objave da njegov njemački partner Siag u ponedjeljak pokreće vlastiti stečaj.

Promašene ideje

Ništa od djelomične privatizacije
Opcija koju je još u predizborno vrijeme aktualni ministar financija Slavko Linić najavljivao upravo za rješavanje slučaja u riječkom škveru, da se privatiziraju samo one poslovne jedinice koje nisu njegova osnovna djelatnost, a koja bi bila zadržana u državnim rukama, nije provediva, tvrdi više sugovornika. Pretvaranje potraživanja i potpora u vlasnički udjel u poduzeću, pojašnjavaju, bilo bi tretirano kao davanje potpore, što se u ovom slučaju upravo i trebalo raščistiti.