Za aktere drame oko Agrokora vikend nije bio nimalo vikendaški. Satima se sastančilo na više frontova i adresa, od kreditora do dobavljača.

A nakon što su se razmjeri nervoze 'vojske' vjerovnika mjereni pokušajima naplate u petak na Fini očitovali u 660 milijuna kuna iznosa blokada računa, s velikim se iščekivanjem čeka otvaranje novog tjedna. Tijekom vikenda iz glavnih su pregovaračkih stožera – ponajprije koordinacijskog odbora kreditora (dvije ruske i četiri hrvatske banke) i najvećih dobavljača – poručivali da je postignuto suglasje o standstill aranžmanu. U slučaju dobavljača, međutim, naglasak je bio na "načelno", a ostaje primijetiti i da je, primjerice, Boris Centner iz Uprave Erste banke tek za ponedjeljak najavio kako će se pozvati i male banke da pristupe sporazumu. Kako bilo, potpisi kao čvrsta potvrda suglasja, čak i u krugu najvećih vjerovnika, tek se očekuju, a nemali je broj i onih koji i dalje s velikom skepsom gledaju na takav ishod. Sve to sugerira da bi i ovog ponedjeljka (i) na Fini moglo biti prilično živo.

Koliko će se novih naloga za plaćanje danas stuštiti na koncern i njegove sastavnice, vidjet će se. S obzirom na dospjelost potraživanja, hipotetski bi to moglo biti još otprilike 1,5 milijardi, procjenjuje jedan od upućenih promatrača. Ako bi pak bilo prema izjavama predstavnika najvećih dobavljača nakon 6-satnog subotnjeg vijećanja s bankarima, prema kojima je sastanak bio "produktivan" te su "načelno usuglašena stajališta oko standstill sporazuma", iz tih redova ne bi trebalo biti udara, barem ne većih iskakanja.  Iz redova glavnih kreditora još u petak navečer su izvijestili da su se dogovorili o sporazumu o zamrzavanju naplate potraživanja po dugovima Agrokora. A to što se tek danas očekuju potpisi objašnjavaju tehničkim razlozima.

Jer, osim Agrokora, ističu, potpis treba staviti 30-ak bankara, među kojima su i inozemni kreditori (od Credit Suissea do Goldman Sachsa) za čije potpise ipak treba koji dan. Ostaje vidjeti jesu li posrijedi samo tehnikalije. No, još manje su samo tehničke naravi pitanja koja i dalje muče domaće kompanije koje su veliki dobavljači robe za police Agrokorovih trgovina, a tek nešto manje i vjerovnici koncerna mimo faktura za isporučenu robu.  Sve, dakle, upućuje da je koncern i dalje pod velikim pritiskom, a nasušno i hitno potrebna mu je injekcija likvidnosti. Iz redova dobavljača dijelom su i zbog toga nakon subotnjeg sastanka upozorili da se u priču o standstillu "treba uključiti i država koja je i sudionik blokada" (sa 138 mil. kuna).

Josip Budimir iz  Francka u ime dobavljača je rekao da deblokada Agrokorovih tvrtki nije moguća bez pomoći države. "Mi to ne možemo silom napraviti. Nadamo se da će se to hitno poduzeti da bi se regulirali novčani tokovi", dodao je. Međutim, u cijeloj priči i dalje očito nema baš suglasja ni između ruskih banaka i Vlade. Ruske banke cijelo vrijeme vode glavnu riječ u nastojanju postizanja sporazuma između vjerovnika i (formalnog) vlasnika koncerna Ivice Todorića, a sama ideja "Lex Agrokora" od početka im nije legla.  Dobrovoljni standstill sporazum, prema mnogima, teško može držati vodu jer on ne zahvaća dovoljno širok krug vjerovnika. Međutim, nemali broj financijaša u neslužbenim nam je komentarima reklo kako smatra da se "bez zakonskog okvira standstill općenito čini gotovo nemogućom misijom".

Mediji su pak u nedjelju prenijeli tvrdnje bankara da je Ivica Todorić potpisao standstill aranžman, koji bi bio prvi korak u stabilizaciji koncerna. Da su banke predvođene ruskim dvojcem s obitelji Todorić dogovorili svojevrsni "soft standstill", pa i novu Upravu odnosno direktora za restrukturiranje, kaže i financijaš blizak koncernu. No, dio banaka ima određene zadrške prema tom scenariju jer su, kaže, svjesni da je Vladin plan drukčiji.  No, Vladin plan koji je pravno uokviren u Zakon o postupku izvanredne uprave u sistemski važnim kompanijama predviđa da se taj postupak i po donošenju zakona aktivira tek na inicijativu vlasnika, odnosno uz njegovu suglasnost, te kad se steknu uvjeti za stečaj. Ruskim bankama očito je jako stalo da one vode cijeli proces stabilizacije i restrukturiranja.

One jesu najveći vjerovnici (s tim da VTB nije veći od Unicredit grupe), ali u ukupnom dugu Agrokora ipak nisu premoćni – drže nešto više od četvrtine duga (procjenjuje se približno 27 posto). Ima li se na umu značenje Agrokora za gospodarski sustav te broj poduzetnika na čije poslovanje on ima značajan utjecaj, razumljivo je i da Vlada ne može  biti tek promatrač i samo sa strane gledati što ruske banke u restrukturiranju planiraju s poljoprivrednom proizvodnjom Agrokora i kome će prodati te tvrtke, Konzum.  Todorić je, navodno, potpisao standstill, no pitanje je koliko je manevarskog prostora uopće imao nakon prošlotjednog istupa Jurija Solovjeva iz VTB-a.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost