Baš kao krediti u švicarskom franku prije nekoliko godina, slučaj 330.000 blokiranih građana s dugom od oko 42 milijarde kuna prerastao je u sistemski problem. Percepcija blokiranih u medijima se jednostrano svodi uglavnom na socijalnu komponentu, pitanje (ne)pravde, neprimjerenih troškova, zarada odvjetnika i javnih bilježnika, no problem je višestruko složeniji.

Primjerice, više od polovice dugotrajnog duga odnosi se na dužnike s pojedinačnim dugom većim od milijun kuna i takvih je svega 4500. Oko deset tisuća dužnika ima dvije trećine ukupne vrijednosti duga s pojedinačnim iznosima koji premašuju 100.000 kuna dulje od godine dana. Neke su to od brojki iz istraživanja Velimira Šonje provedenog za Hrvatsku udrugu banaka koje se danas predstavlja u sklopu okruglog stola o blokiranima. U analizi su prvi put obrađeni podaci koji otkrivaju kretanje duga prema vjerovnicima po različitim razredima vrijednosti ukupnog duga. Rast duga koncentriran je u najvišim razredima, i to osobito vrijedi kod iznosa iznad milijun kuna. Šonjina analiza pokazuje da se ukupan broj blokiranih računa građana počeo smanjivati od polovice prošle godine, na krilima pada broja onih s blokadama kraćim od 365 dana, s oko 92 tisuće na oko 52 tisuće, što se poklapa s početkom gospodarskog oporavka u Hrvatskoj.

S druge strane, od sredine 2014. do lipnja ove godine, a to je razdoblje oporavka, ukupan dug povećan je za oko 14 milijardi kuna, no broj ovršenih se nije značajno povećao. Premda su banke eksponirane kao najveći 'gulikože' u priči oko blokada, u spomenute tri godine najveći rast broja dužnika odnosi se na dugove prema državi, ICT sektoru i osiguravateljima, dok broj dužnika banaka stagnira. Banke su tek treće na listi vjerovnika s oko 111 tisuća dužnika koje su blokirale, iza telekoma i HRT-a (ICT ukupno 173 tisuće) te države (142 tisuće), koja vjerojatno naplaćuje porezni dug. No, prema vrijednosti blokada banke su na prvom mjestu (u ukupnom iznosu blokada sudjeluju s 48 posto) zbog izrazite koncentracije velikih blokada malog broja pojedinačnih dužnika.  

Stihijski pristup 
Suprotni trendovi, poput onog da se kratkotrajni dug gotovo prepolovio nakon krize, dok i broj i iznos blokiranih preko godine dana raste, očito traže da drugačiji pristup problemu blokiranih nego što je to bilo dosad. Dosadašnji stihijski pristup pokušaja rješavanja blokiranih građana bez analitičke podloge, kako se to često radi u Hrvatskoj, od otpisa dugova u 2015., Zakona o stečaju potrošača, konverzija švicarca ili zadnje izmjene Ovršnog zakona pokazao se neuspješan. Nijedno od tih, redom populističkih rješenja, nisu doveli do značajnih smanjenja broja i vrijednost ukupno blokiranog duga. Želi li država uistinu riješiti problem blokiranih, i to ne površno kao konverziju kredita u švicarskom franku zbog koje su u Washington već stigla dva zahtjeva za arbitraže, treba odgovoriti na niz nepoznanica. 

Tko je na vrhu piramide
Ponajprije bi trebalo definirati vrh piramide dugovanja koju očito čini nekoliko stotina osoba s najvećim dugovima, vezanim uz poslove i u kojima je eklatantna nepoznanica ima li (i koliko) tragova prevara, primjerice, skrivanja imovine. Uz identificirane vjerovnike, nepoznanicu predstavljaju "ostali sektori" u kojima dug brzo raste. Broj blokada koji se mjeri u milijunima sam za sebe ne govori puno.

U HUB-u smatraju da su nužne dorade u bazi FINA-e iz da se ustanovi broj blokada po dužniku i vjerovniku i kako se ono mijenja. Sada je poznat podatak da je osoba dužna vjerovnicima iz dva sektora, ali ne ni koliko je vjerovnika po dužniku ni koliko je pojedinačnih ovrha. U kontekstu suprotnih trendova, trebalo bi tražiti različita rješenja za male i velike dugove. Osim broja dužnika i milijardama koje duguju, nema jasne socio-ekonomske slike što iza svega stoji. Zato je nužno vagati mjere solidarnosti te poboljšanje financijske pismenosti i etike dužnika jer ćemo u suprotnom imati tek još jedno u nizu loših rješenja i nastavak problema.