Obrazac koji se morao nazrijeti već mjesecima ranije, u srpnju i kolovozu poprimio je prepoznatljive konture, ocrtavajući intenzivnu korekciju cijena roba koja bi trebala zaustaviti, ili barem usporiti rast inflacije

Provalom dokonosti u jeku godišnjih odmora, valjda u nedostatku zabavnije zanimacije, na Twitteru se prošloga tjedna rasplamsala trivijalna rasprava o inflaciji u SAD. Jedni tvrde da je u srpnju uopće nije bilo (uvlas isto ističu i iz Bijele kuće), dok drugi ustraju na brojci od 8,5%, podgrijavajući narativ o rekordno visokoj inflaciji koja je, uoči predstojećih izbora za članove Kongresa i Senata, ozbiljno naštetila Demokratima i drastično srozala rejting aktualnog predsjednika.

Kako to obično biva, u verbalnom sukobu aktera sa suprotstavljenih krajeva političkog spektra pobjednika nema: u pravu su i jedni i drugi. Stopa inflacije se najčešće izražava na godišnjoj razini (u odnosu na isto razdoblje prošle godine), a prema najnovijim podacima, u srpnju je doista iznosila 8,5%, što je, bez ikakve sumnje, zabrinjavajuća velika brojka.

A onda opet, u usporedbi s lipnjem ove godine, inflacije u srpnju na neki način doista nije bilo; štoviše, indeks potrošačkih cijena na mjesečnoj je razini, u odnosu na lipanj, zabilježio pad (za minornih 0,02%).

Izgledan pad inflacije
Bizarna se debata čak i iz američke perspektive doima irelevantnom (pa kako onda ne bi i iz ove naše), ali ostaje činjenica da su inflacijski pritisci u SAD-u, pa makar i samo za kratko, po prvi puta u nešto više od dvije godine, napokon malčice – jenjali.

Naime, pad godišnje stope inflacije, ili ako vam je draže, negativna stopa rasta na mjesečnoj razini, posljednji su puta zabilježeni još u svibnju 2020. godine. A ključan razlog pada (ili barem blagog popuštanja) inflacije, bile su – cijene goriva.

Iz niza je razloga nezahvalno, ili naizgled čak posve deplasirano, povlačiti paralele između maloprodajnih cijena naftnih derivata u SAD i u Hrvatskoj; one kod nas su, osobito tijekom posljednjih mjeseci, u velikoj mjeri ovisne o benevolentnosti vladajuće garniture (i apetitima državnog proračuna), dok su s druge strane Velike bare ponajprije rezultat tržišnih zbivanja i odnosa ponude i potražnje. Blizinu i značaj Rusije (kao jednog od ključnih dobavljača nafte za članice Europske unije) da i ne spominjemo.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Iz grafikona se dade iščitati u kojoj su mjeri državne intervencije u proces formiranja maloprodajnih cijena benzina i dizela iskrivile krivulju domaćih cijena u usporedbi s kretanjem cijena sirove nafte na globalnoj razini; državna administracija snosi najveće zasluge za bitno sporiji i slabiji rast u prvih pet mjeseci ove godine, te najveću krivicu za stagnaciju i skroman pad maloprodajnih cijena od početka lipnja naovamo.

U usporedbi s velikim devijacijama u Hrvatskoj, divergencija američkih maloprodajnih cijena (u odnosu na cijene sirove nafte) praktički je zanemariva. Tamo je prosječna cijena benzina već skliznula ispod 4 dolara po galonu, po prvi puta još od početka ruske invazije na Ukrajinu. No ako već nema smisla komparirati apsolutne cijene naftnih derivata koje plaćaju američki i hrvatski građani, aktualna zbivanja tamo i ovdje imaju barem nekoliko dodirnih točaka koje raspravu s početka teksta i hrvatskim građanima čine zanimljivom.

Jer kao što je vidljivo iz grafičkog prikaza, i nama se najzad smiješi zamjetan pad maloprodajnih cijena naftnih derivata. Doduše, s mjesec dana zakašnjenja (u odnosu na američke) i sva je prilika da te cijene nisu imale značajnijeg utjecaja na stopu inflacije u srpnju koju će upravo ovoga tjedna objaviti Državni zavod za statistiku. Ali bi zato kolovoz, barem kako sada stvari stoje, mogao donijeti barem simbolično olakšanje.

Rasprostranjeni pad
I ne samo kolovoz. Jer pod teretom usporavanja gospodarskog rasta na globalnoj razini, pozitivan trend na tržištima roba sve očitije – posustaje. Pisali smo o tome već početkom srpnja, gurajući u prvi plan upravo pad cijena sirove nafte koje su u međuvremenu dodatno oslabile, spustivši se početkom kolovoza na najnižu razinu u posljednjih šest mjeseci.

A upravo je rasprostranjena korekcija cijena roba i sirovina, pogonjena strahom od globalne recesije, ključna ishodišna točka priče koja povezuje naizgled nepovezana kretanja stope inflacije s obje strane Atlantika. Štoviše, obrazac već poprima uniformne konture u različitim segmentima tržišta roba: od energenata, preko metala, pa sve do žitarica.

Promatrajući oscilacije na godišnjoj razini (kao što je prikazano na pripadajućem grafikonu), u skladu s konvencionalnim iskazivanjem stope inflacije, pojedine robe već bilježe i negativan predznak koji bi se, prije ili kasnije, trebao preliti i na kretanje maloprodajnih cijena. Samo nekoliko mjeseci ranije, Banka za međunarodna poravnanja (BIS) upozorila je na rastuće inflacijske pritiske koji bi se mogli oteti kontroli, evidentirajući poveći broj zemalja u kojima je godišnja stopa inflacije premašila razinu od 5%.

U izvješću se apelira na središnje banke širom svijeta da odlučnim potezima zaustave divljanje cijena koje bi (u suprotnome) moglo izmijeniti očekivanja potrošača i učiniti inflaciju kroničnom fenomenom.

Danas rast kamatnih stopa, uvjetovan primjenom restriktivne monetarne politike, predstavlja ozbiljnu prijetnju gospodarskom rastu, ali barem djeluje obećavajuće u kontekstu borbe protiv inflacije. I očito je poslužio kao okidač negativnog trenda cijena na tržištima roba. Značajniji doprinos potonjih u kalkulaciji stope inflacije, i to s negativnim predznakom, tek ćemo osjetiti idućih mjeseci (ukoliko, naravno, ne bude nikakvih naprasnih preokreta u kontekstu opskrbe).

Padaju i cijene hrane
Tome treba pridodati i ohrabrujući podatak kako je, na krilima negativnog trenda, u srpnju zabilježen najveći mjesečni pad cijena hrane (na globalnoj razini) još od davne 2008. godine. Riječ je o podacima Svjetske banke (WB) koji zorno svjedoče o intenzitetu korekcije na tržištima roba; u usporedbi s lipnjem, cijene poljoprivrednih proizvoda u srpnju su zabilježile pad od 7,4%, dok su u istom razdoblju cijene hrane pale za 8,5%.

Pritom posebno veseli činjenica da su se tim padom cijene (u obje kategorije) spustile na razinu s početka godine, odnosno prije napada na Ukrajinu, koji je svojedobno itekako podigao tenzije na tržištima roba i isprovocirao panične reakcije trgovaca, pretočivši posvemašnju paniku u frapantan rast cijena. Da stvar bude još bolja, cijene u poljoprivredi bilježile su pad već četvrti mjesec zaredom, nudeći solidne temelje za optimizam potrošača.

Obzirom je riječ o izvoznim cijenama sirovina, koje ne uzimaju u obzir poslovnu politiku proizvođača prehrambenih proizvoda (niti maloprodajnih lanaca), konkurencija tek treba isprovocirati pad cijena finalnih proizvoda u maloprodaji. A u konačnici i niže stope inflacije, prije nego se intenzivan rast cijena pretvori u nezaobilazan makroekonomski dekor i permanentno izmijeni očekivanja potrošača.