Na tribini Ekološki aspekti istraživanja nafte i plina u Jadranu razvila se živa debata.

Tonija Vidana iz Zelene akcije zanimalo je zašto i prije raspisivanja javnog natječaja nisu definirani dinamika i opseg istraživanja. "Tko garantira obujam bušenja, da se ona neće istovremeno provoditi na svih 29 istražnih protora, iako je najavljeno da se neće paralelno raditi na više od tri polja?", pita Vidan. Barbara Dorić iz Agencije za ugljikovodike rekla je da su za istraživanja nametnuta razna ograničenja, te da su hrvatski zakoni "postroženi po uzoru na najbolju svjetsku praksu. Moguću štetu platit će investitor, a mehanizmi osiguranja uvedeni su u zakon".  

Vidan je napomenuo da su "hrvatske institucije slabe" i ne vidi koja od njih bi mogla naplatiti eventualnu štetu od velikih naftnih kompanija. "Bavimo se projektima koji se inako neće realizirati. Država mora odrediti što su zbilja strateši projekti", rekao je Vidan. Akademik Mirko Zelić istaknuo je da su interesenti za istraživanje ugljiovodika na Jadranu redom respektabine kompanije koje imaju svoje standarde, no ako ih se u praksi ne drže mogla bi nam se dogoditi katatrofa kao što je to bilo u Meksičkom zaljevu.

"A supervising mora vršiti poseban stručni tim, jer resorno ministarstvo nema kadrove", rekao je Zelić. Napomenuo je da udruge moraju biti kolektiv, a ne destruktiv. "Pobjegli su nam i Družba Adrija i Južni tok, predali smo naftna polja u Siriji. S jedne strane su destruktivci, a s druge strane u institucijama nema stručnjaka koji znaju raditi svoj posao", zaključio je akademik Zelić.