Moramo stvoriti novi gospodarski model koji će se temeljiti na znanju, gospodarstvu s niskom emisijom ugljičnog dioksida i visokom razinom zaposlenosti. Tako je strategiju rasta Europa 2020. prije skoro tri godine najavio predsjednik Europske komisije Jose M. Barroso, a opisana je kao vizija europske socijalne tržišne ekonomije za 21. stoljeće. Hrvatska na tu zabavu kasni i zato bi trebala iskoristiti priliku koja se sada otvara, kroz prioritete proračunskog okvira EU 2014.-2020; oni su važni za realizaciju europske strategije, fokusirane na podršku rastu, poduzetništvu, konkurentnosti i stvaranju radnih mjesta. Hrvatskim piscima strategija  to bi moralo služiti kao misao vodilja.

Nade Erasmus i Horizon 2020
"Jednostavno, ne možemo si priuštiti da žrtvujemo ulaganja koja su orijentirana na budućnost, u obrazovanje, istraživanje ili inovacije", zapisali su u zaključcima s posljednjeg sastanka Europskog vijeća šefovi država i vlada Europske unije u veljači, kada su odlučivali o novom proračunu u uvjetima ekonomske krize i pritiska fiskalne konsolidacije. Njihov je prijedlog da se čak 37 posto, za 34 milijarde eura, uveća trošak upravo za ta područja, te da se za 30 milijardi eura poveća za prekogranične energetske, prometne i digitalne mreže. I ključne inicijative, "Erasmus for all" (program razmjene za studente i nastavnike) i "Horizon 2020" (najveći istraživački i inovacijski program na kontinentu) će biti značajno uvećani. Strategija Europa 2020. nastala je zbog ekonomske krize, a Europska je komisija predstavila tri moguća scenarija. Zaključili su da je Europi ostavljen jasan, ali težak izbor:  ili će se suočiti s izazovima oporavka, s globalizacijom, pritiskom na resurse, starenjem,  te vratiti konkurentnost, podići produktivnost i staviti EU na put prema napretku (što vodi tzv. održivom oporavku), ili će  nastaviti u sporom i uglavnom nekoordiniranom ritmu s reformama i tako riskirati da završi s trajnim gubitkom bogatstva, te tromim postotkom rasta (ulazak u tzv. tromi oporavak), što pak može dovesti do visokih stopa nezaposlenosti i socijalne bijede, a na kraju i do relativnog pada na svjetskoj sceni (što će voditi scenariju "izgubljenog desetljeća").  Države članice EU odlučile su se za prvi scenarij.

Ekonomska kriza je, naravno, odmogla ispunjavanju ciljeva Europe 2020. kad se govori o ulaganju u veću zaposlenost, R&D, energiju, obrazovanje i borbu protiv siromaštva, ali se od toga ne odustaje. Na razini 27 članica Unije, ulaganja u R&D kao dio BDP-a u 2011. godini bila su na 2,03%, a cilj do 2020. godine je 3%. No, to je europski prosjek. Dio razvijenijih zemalja taj je cilj ispunio i premašio:  Finska, Švedska i Danska daleko su iznad 3% bile još preklani (s time da su nacionalni ciljevi Švedske i Finske da do 2020. u R&D ulažu 4% BDP-a), dok su Njemačka i  Austrija blizu cilja. Hrvatska? Kad bi do kraja desetljeća udvostručila ulaganje u R&D, to bi bio dobar rezultat, a bila bi na  pola puta do europskog cilja. Prema podacima Eurostata, sada je na 0,73% (s time da je 2008. ulaganje u R&D bilo veće, na razini 0,85%),  a iza nas su Malta, Latvija, Slovačka, Bugarska, Cipar i Rumunjska. Budući da je Hrvatska u recesiji od 2008., što je smanjilo razinu BDP-a za više od 10%, to i ne čudi. Dodatan je problem, kako su nedavno zaključili i u Europskoj komisiji, da je u Hrvatskoj visok udjel ulaganja u R&D iz javnog sektora, skoro 50 posto, a javno-privatna suradnja u sektoru istraživanja, razvoja i inovacija otežana je administrativnim ograničenjima, manjkom zajedničkih projekata, transnacionalnih veza, nedovoljno razvijenim akademskim poduzetništvom i niskim apsorpcijskim kapacitetom poslovnog sektora. Dijagnoza je zaokružena konstatacijom da je efikasnost ulaganja u R&D&I u Hrvatskoj  glavna slabost jer  se rijetko pretvore u komercijalno upotrebljivo znanje. 

Travanj za program reformi
Kako stojimo po ostalim parametrima vezanim uz  ciljeve EU-a do kraja desetljeća? Prema podacima iz 2010., udjel energije dobivene iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije je 14,6% , dok je europski cilj 20% do kraja desetljeća. Činjenica je da je europski prosjek u 2010. u tom parametru bio niži od hrvatskog (EU 27 je iz obnovljivih izvora te godine dobivao 12,5%), ali mnoge su zemlje veća tada bile daleko ispred Hrvatske, a ostale su od tada   ulagale više od nas. Švedska je bila na 47,9%, Latvija na 32,6%, Finska na 32,2%, Austrija na 30,1%,  Estonija na 24,3%, Slovenija na 19,8%… Po razini zaposlenosti stanovništva u dobi od 24 do 64 godine starosti mi smo s 57% daleko ispod europskog prosjeka, a pri kraju ljestvice smo i po tome koliko građana ima visoko ili više obrazovanje, dok smo po udjelu stanovništva pred rizikom siromaštva u europskom vrhu…   Promijeniti tu sliku bit će teško, ali Hrvatska može koristiti europski know-how, a dobivat će i konkretne smjernice, što je već počelo u pripremi za europske strukturne fondove. Naime, strategija Europa 2020. uključena je u tzv. europski semestar, što je  ekonomska koordinacija koja se u EU provodi  prvih šest mjeseci svake godine: Europska komisija objavljuje godišnje istraživanje rasta (AGS) u kojem ocjenjuje provođenje strategije Europa 2020., ali i strukturnih i proračunskih politika, te predlaže vodiče za primjenu ciljeva za svaku godinu.

Na proljetnoj sjednici Europskog vijeća  šefovi država usvajaju pak glavne smjernice i prioritete za članice, nakon čega, u travnju, članice dostavljaju nacionalne programe reformi (NRP). Krajem svibnja pak Europska komisija objavljuje nacrte preporuka za svaku članicu (Hrvatska će svoje preporuke dobiti odmah nakon ulaska u članstvo, najavili su iz Bruxellesa), što šefovi država potom usvajaju do ljeta… A onda, u drugom dijelu godine, slijedi sastavljanje državnih proračuna, na osnovu tako dogovorenih preporuka na europskoj razini. Čini se prilično eurokratiziran proces, što je česta primjedba kada su u pitanju europske inicijative; mnogo papira, duge pripreme, mnogo koordiniranja…, ali barem, kao rezultat, hrvatska uprava neće previše improvizirati. Negativna strana je što su i građani i regije u to obično premalo uključeni. Sada se ipak najavljuje rasprava o strategijama koje moraju biti usvojene do kraja godine, pa se možda iznenadimo. Prvi nacrt dokumenta o tome kako će Hrvatska koristiti novac iz EU fondova očekuje se do kraja lipnja, što je prvi korak prema Hrvatskoj/Europi 2020.

Inicijative Europe 2020.

• Unija inovacija – fokusiranje politike R&D-a te inovacija na glavne izazove, uz premošćivanje jaza između znanosti i tržišta pri komercijalizaciji. Primjerice, patent Zajednice bi svake godine mogao tvrtkama uštedjeti 289 milijuna eura;
• Mladi u pokretu – poboljšanje kvalitete i međunarodne privlačnosti europskog sustava visokog obrazovanja promicanjem mobilnosti studenata i mladih stručnjaka;
• Digitalni plan za Europu – ostvarivanje održivih gospodarskih i socijalnih koristi od Jedinstvenog digitalnog tržišta temeljenog na brzom internetu;
• Europa koja učinkovito iskorištava resurse – podržavanje prelaska na takvo gospodarstvo, koje ujedno proizvodi manje ugljičnog dioksida. Treba se držati  ciljeva postavljenih do 2020. oko proizvodnje energije, učinkovitosti i potrošnje. Uvoz nafte i plina trebao bi se smanjiti za 60 mlrd. eura do 2020;
• Industrijska politika za "zeleni rast" – pomoći ind. bazi EU da postane konkurentna u svijetu nakon krize, promicanjem poduzetništva i novih vještina;
• Plan za stjecanje novih vještina i nova radna mjesta – stvaranjem uvjeta za modernizaciju tržišta rada radi povećanja razina zaposlenosti i osiguranje održivosti socijalnih modela, dok baby-boom generacija odlazi u mirovinu;
• Europska platforma protiv siromaštva – osiguranje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije pomaganjem siromašnima i socijalno isključenima;

Strategija Europa 2020. ima 3 prioriteta

1. Pametan rast: razvijanje ekonomije utemeljene na znanju i inovaciji
2. Održiv rast: promicanje ekonomije koja učinkovitije iskorištava resurse, koja je zelenija i konkurentnija
3. Uključiv rast: njegovanje ekonomije s visokom stopom zaposlenosti koja donosi društvenu i teritorijalnu povezanost