Od predstavnika zajednice ponuditelja austrijskog konzorcija Strabag&Saubermacher, koji je na javnom natječaju postao koncesionar na 25 godina za projekt gradnje Regionalnog odlagališta otpada istočne Slavonije na području općine Antunovac, Poslovni dnevnik doznaje da više nema prostora za otezanje s njegovom realizacijom što inače traje već jako dugo. S istekom 2007., kažu, ističe krajnji rok do kad su mogli čekati Ministarstvo zaštite okoliša da pozitivno riješi njihov zahtjev vezan uz ostvarenje prava građenja. Ističu da je lokacijska dozvola pravosnažana, a Središnji ured za raspolaganje državnom imovinom čeka godinu dana na rutinsku stvar – suglasnost Ministarstva zaštite okoliša, kako bi se izdalo pravo građenja za objekt.

Obveze prema bankama
Prema riječima operativnog voditelja projektnog društva koje je osnovao konzorcij, Roberta Gorupa iz ZIPOS-a, zapelo je na rutinskoj stvari jer Ministarstvo suglasnost za pravo građenja inače izdaje u roku od nekoliko dana. “Predali smo zahtjev za građevinsku dozvolu bez dokumenta pravo građenja koji dokazuje pravo vlasništva. Zemljište je u državnom vlasništvu, a zemljište država ne prodaje nego daje pravo građenja, no Ministarstvo nije dalo suglasnost”, objašnjava Gorup. Kaže da su napravili idejni projekt nakon studije utjecaja na okoliš na temelju kojeg je izdana lokacijska dozvola, a zahtjev za građevinsku dozvolu predali su na temelju glavnog projekta koji obuhvaća odlagalište otpada s pristupnom cestom i rekonstrukcijom postojeće ceste. Austrijski konzorcij zbog financijskih obveza prema bankama koje prate projekt ne može bez sigurnog znaka da ostaje u poslu – bez ostvarenja prava građenja, riskirati jer u tom slučaju više neće moći jamčiti usluge po istim cijenama, a predviđa se da će za slučaj nemogućnosti izvršenja ugovora teretiti kao odgovornu stranu hrvatsku tvrtku koja je raspisala natječaj, javnu ustanovu ZOiS iako je ona sa svoje stane sve napravila. I tako se približava dead line za odluku konzorcija o nastavku ili proglašenju mrtvim projekta zasad vrijednog oko 25 milijuna eura. Pet gradova istočne Slavonije potpisalo je ugovor, njegova priprema i provedba dosad stoji gotovo milijun eura, a projekt je plod zajedničke suradnje pet gradova (Osijek, Vukovar. Vinkovci, Županja i Beli Manastir) iz Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije koje ga bez zadrške prihvaćaju u dokumentima gospodarenja otpadom. Vinkovci su navodno zbog zagušenja smećom zbog manjka kapaciteta (projekt, naime, kasni) pronašli privremeni izlaz, pa Vukovar preuzima njihov otpad, no i taj je grad na dobrom putu zagušenja. Projekt je zbog integracije toliko gradova, kao dobar primjer povezivanja gradova u ostvarenju strateških ciljeva predstavljen u Nacionalnoj strategiji gospodarenja otpadom koju je Sabor donio, a njime se rješava odlaganje otpada za oko 70 posto stanovništva istočne Slavonije koji pokriva 12 posto državnog teritorija. Inače tim se projektom najdalje otišlo u gospodarenju otpadom od svih hrvatskih JLS-a, a zahvaljujući između ostalog i edukaciji Saubermachera, sedme tvrtke u EU u vezi s odlaganjem otpada. No ako austrijski konzorcij bude doveden u situaciju da mora odustati, troškovi će teretiti ZOiS (ugovorena je međunarodna arbitraža) što znači da bi porezni obveznici, građani tog dijela Slavonije, vjerojatno imali najskuplju cijenu za taj dio komunalija.

Nije u skladu s planom
Ravnatelj ZOiS-a Ivan Domanovac kaže za Poslovni dnevnik da nije upitna podrška projekta od pet gradova te dvije županije, a projekt je tako koncipiran da mu se mogu priključiti i sve ostale JLS-e iz te regije. “Zbog šutnje administracije nama prijeti raspad projekta i raskid ugovora. Formalno gledajući ugovor je stupio na snagu 31. ožujka 2007. potpisom izjave gradova osnivača. Što se tiče županija, imamo potporu u županijskom planu gospodarenja otpadom koji je nedvosmileno podržao taj koncept u Osječko-baranjskoj županiji. Iz kontakata s njihovim županom mogu reći da nema zadrške prema projektu osim u točki koja se tiče izjave, koja je proizišla po našem mišljenju proizvoljno iz resornog ministarstva, da projekt nije potpuno u skladu s državnim planom gospodarenja otpadom”, kaže Domanovac. Predstavnik austrijskog konzorcija informira da još ima vremena da se projekt inplementira te pritom adaptira na strategiju. Kaže kako čekaju da se Ministarstvo zaštite okoliša smiluje i pristane na suradnju kojom bi konačno dobili pravo građenja te putem određene pravne formule prilagodili postojeći projekt zahtjevima naknadno donesene strategije. Budući da su posao dobili u vrijeme dok Hrvatska nije imala plan za gospodarenje otpadom, konzorcij je projekt ostavio otvorenim za prilagodbu nacionalnim regulama. To znači da su u svakom trenutku u stanju glavni projekt, kojim je predviđeno odlaganje, nadopuniti s reciklažom, a što je potrebno zbog strategije.

Razlika između d.o.o. i javne ustanove

Strategija koju je lani donio Sabor određuje da odlaganje otpada financiraju država i lokalne sredine u omjeru 80:20 posto, dok se recikliranje financira modelom javno-privatnog partnerstva gdje obveze preuzima tvrtka profitnoga karaktera. U pitanju je ustroj u obliku d.o.o.-a koji u cijelosti financira reciklažu, a razlika je u tome što je ZOiS javna ustanova koja sav profit mora reinvestirati. Hoće li zbog te razlike austrijskom konzorciju propasti posao osvojen na međunarodnom natječaju, a za pola milijuna Slavonaca poskupjeti naknade zbog odšteta, pitanja su na koja se neće dugo čekati odgovor.