Zbog obrazloženja oslobađujuće presude Jeleni Brajši, bivšoj ravnateljici Caritasa, iz kojeg među ostalim proizilazi da je optužnica traljavo napisana, uzavreli su odnosi na relaciji Državno odvjetništvo – sudstvo. Nitko o tome ne želi javno govoriti, no neslužbeno se govori kako suci sve češće kritiziraju način rada državnih odvjetnika. Kad nemaju prave dokaze, kažu, izmišljaju desetke svjedoka, čekaju godinama na neka optuženja, a onda bi da sud preko noći riješi i slično, govore neki suci. Državni odvjetnici, pak, navode kako je nekorektno od sudaca da govore o njihovim lošem radu i ističu da je rezultat državnih odvjetnika odličan, da imaju 87 posto osuđujućih presuda. U predmetu Brajša nepravomoćna oslobađajuća presuda sutkinje Sanje Mazalin, predsjednice kaznenog odjela i jakog kandidata za predsjednicu suda, potvrđena je na Županijskom sudu u Zagrebu u atipičnoj maniri kojom viši sud, obacujući žalbu državnog odvjetništva, navodi da je riječ o neutemeljenoj optužnici koja je tipičana za čitav niz radnji državnoga tužiteljstva.

Restriktivno tumačenje
Sudska kvalifikacija na račun traljavosti rada državnog odvjetništva poprimila je tako mnogo širi kontekst od nezadovoljstva izrijekom o meritumu pa mnogi državni odvjetnici osporavaju pravo sudovima da uvredljivo i nekorektno negativnim određuju kvalitetu rada državnog odvjetništva. Pritom će Vrhovni sud trebati raščistiti ključ spora nakon što državno odvjetništvo uloži najavljeni zahtjev za zaštitu zakonitosti. Vrhovni sud će reći, ako prihvati taj zahtjev, jesu li sudovi previše restriktivno tumačili obilježje bića kaznenog djela spječavanja dokazivanja – djela nema ako dokaz nije uništen ili oštećen, čime će se dobiti konačan odgovor na pitanje tko je traljavo radio svoj posao. Analitičiri zaključuju kako na prepucavanja između sudaca i tužitelja pokreće njihov zajednički problem: državni odvjetnici postaju sve agresivniji, iako će oni sami rado reći da ni to nije dovoljno, a sudstvo koje fukcionira kao generalno sporiji mehanizam ne može, a možda ni ne želi plesati “kako tužitelji sviraju”. Tako su i oni koje tuže i oni koji sude, a suci odlučuju i o početku kaznenog progona u istrazi, zarobljenici procesnih kaznenih pravila koja nema ni jedna zemlja u EU pa su sporenja neminovno sve češća. Pritom, iako struka zapaža kako je u posljednje vrijeme više puta opasno zaiskrilo na relaciji državnih odvjetnika i istažnih sudaca u vezi s tempom rada kod nekih posebno važnih predmeta kao što je Glavašev slučaj, ne treba očekivati da će o tome voditi javnu raspravu. Kako doznajemo, glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću i predsjedniku Vrhovnog suda Branku Hrvatinu, koji inače dobro surađuju kad je u pitanju reforma pravosuđa i njezini temeljni ciljevi, ne pada na pamet ući u sukob u povodu komentiranja (ne)korektnosti sudskih kvalifikacija na račun rada tužitelja. Brajšin predmet pokazuje kako sudstvo počinje otvarati pitanje kvalitete rada oko 600 državnih odvjetnika kad su u pitanju kazneni procesi, no čelnicima u pravosuđu ne ostaje ništa drugo nego da čekaju da se stvari zakonskim mehanizmima dovedu u red.

Po starome do 2009. godine
U vrhu sudstva i državnog odvjetništva, kako doznajemo, s velikim nestrpljenjem čekaju da se izmjene procesna pravila u kaznenom postupku, a za taj projekt Vlada je pripremila pozamašna financijska sredstva, no kao problem pokazuje se vrijeme. Očekivanja su vezana uz brži i efikasniji kazneni postupak, a stručnjaci napominju kako će se tek onda kad državni odvjetnici postanu gospodari istrage točno znati tko je odgovoran za dugotrajnost i efikasnost kaznenih procesa – sudska ili državnoodvjetnička služba. Tako se potvrđuje da su pravosudne potrebe za žurnim provođenjem te reforme mnogo veće zbog raščišćavanja stanja i odnosa unutar pravosuđa, a čini se da se Vlada trebala radikalnije postaviti prema rokovima. Vladin je plan zbog uvažavanja niza objektivnih razloga postojeće stanje održavati na snazi do 2009. godine, no dotad bi mogle eskalirati međusobne optužbe. Najnoviji je takav povod, primjerice, optuženje dviju pedijatrica iz sisačke bolnice zbog smrti djeteta. U sudstvu komentiraju kako je državnom odvjetništvu trebalo gotovo 3 i pol godine da podigne optužnicu te dodaju da će se sve kritike na račun trajanja procesa svaliti na kraju na sudstvo.

Rezultati DORH-a bolji nego u Europskoj uniji

Čini se kako suci više nisu spremni sav teret pravosudnih problema preuzimati na svoja leđa, a navode i da je čest slučaj u drugim zemljama da suci “operu” državne odvjetnike. Hrvatski državni odvjetnici na to odgovaraju kako niz godina čekaju na odluku Vrhovnog suda u povodu njihova zahtjeva za zaštitu zakonitosti kojim traže da zloporaba položaja i ovlasti u pokušaju postane kazneno djelo, a za sebe navode statističke pokazatelje koji svjedoče o odličnim rezultatima. Podaci da DORH ima 87 posto osuđujućih presuda te da bilježi rast od 50 posto bezuvjetnih kazni zatvora, što je bolji rezulata od kolega u EU, međutim, suci ubrajaju i u vlastite zasluge. Visok postotak osuđujućih presuda, kažu suci, nije dokaz samo uspješnosti DORH-a, to je dokaz i dobrog funkcioniranja sudstva te da su predmeti dobro pripremljeni.