Španjolska i marokanska vlada dogovaraju gradnju 40 kilometara dugačkog tunela koji bi prolazio podmorjem Gibraltarskog tjesnaca te povezivao Europu i Afriku. Time bi dosadašnji trajektni prijevoz putnika, automobila i tereta bio zamijenjen željezničkom linijom te bi dodatno učvrstio veze dvaju kontinenata. Španjolski premijer Jose Luis Rodruguez Zapatero izjavio je po povratku iz Rabata, gdje se susreo s marokanskim premijerom Driss Jettouom, da je ovo povijesni projekt. I zaista, mnogi stručnjaci i inženjeri upozoravaju da je riječ o iznimno zahtjevnom projektu, a neki idu i toliko daleko da ideju, odnosno projekt, već šalju u povijest. Naime, za razliku od gradnje sličnog tunela između Francuske i Britanije, lokacija je zbog seizmičkog djelovanja nepovoljna, a usto najuži dio Gibraltara nepogodan je zbog velikih dubina. Tako će trasa ići od marokanskog rta Malabata u blizini grada Tanger do španjolske Punta Palome što dodatno povećava troškove projekta čija je početna faza procijenjena na 13 milijardi američkih dolara. Međutim, pravi izazov za projektante bit će morska dubina kojom će prolaziti pruga. I dok se primjerice putnici iz Francuske za Britaniju nalaze 75 metara pod morem, gibraltarska trasa sezat će do 300 metara ispod površine što je dosad bilo nezamislivo. Stoga će to biti najveći profesionalni izazov švicarskog inženjera Giovannija Lombardija koji je već radio na nekim prestižnim radovima poput probijanja prolaza St. Gottard u Švicarskoj ili pak izgradnje tunela između Francuske i Italije. “Nijedan projekt u svijetu ne može se uspoređivati s ovim”, naglasio je Lombardi. Čitava studija bit će gotova do kraja godine, pa se prvi radovi na “novom svjetskom čudu” očekuju već početkom 2008. Analitičari procjenjuju da će gradnja tunela stajati između 7 i 17 milijardi dolara, a Zapatero očekuje financijsku podršku Europske unije. No kritičari upozoravaju da bi se budući operater mogao naći u istim problemima kao Eurotunnel, tvrtka upravitelj prometom ispod La Manchea, koja se izvlači iz stečaja. Nadalje, mnogi tunel vide kao novu priliku za ilegalne imigrante. Španjolci pak, čijih oko tisuću kompanija posluje u Maroku, ukazuju na koristi od povećanja trgovine i investicija među dvjema zemljama.