Deficit će mnoge države prisiliti na rezanje plaća, smatra glavni kandidat za guvernera Narodne banke Srbije Dejan Šoškić. U ekskluzivnom intervjuu za Poslovni dnevnik pojašnjava da je Srbija to izbjegla devalvacijom dinara, koji je lani, na nezadovoljstvo stranih ulagača, pao oko 20 posto. Srbija je, smatra Šoškić, zahvaljujući devalvaciji izašla iz krize, što potvrđuje i službena statistika. No nakon globalne, Srbiji prijeti i lokalna kriza, ona u Grčkoj. Glavno je pitanje kako će Srbija odoljeti tom financijskom udaru s obzirom na to da je dio njezinih banaka u grčkom vlasništvu, Grčka veliki strani ulagač, a s vrha monetarne vlasti u ožujku je odstupio dugogodišnji guverner Radovan Jelašić.

Može li kriza u Grčkoj, koja je suvlasnik dijela banaka i jedan od najvećih ulagača u Srbiju, srušiti dinar?
Grčka je važan strani ulagač u Srbiju, ali nikako najveći, a ponajmanje jedini. Imamo velike ulagače iz SAD-a, Rusije, Italije, Njemačke, Norveške, Slovenije, pa i Hrvatske. Realno je očekivati da će ulagači iz Grčke u idućem razdoblju smanjiti svoje aktivnosti, ali Srbija nije neposredno povezana s izvorom krize. Stupanj izloženosti financijskih institucija u Srbiji prema grčkom državnom dugu nije velik, čak bismo mogli reći da je gotovo zanemariv. Ono o čemu se govori u eurozoni kao latentnoj opasnosti, a to je grčki “default”, na banke u Srbiji neće se izravno odraziti.

Zašto ste tako sigurni u to?
Treba znati da su čak i matične banke grčkih banaka u Srbiji svoje grčke obveznice u najvećoj mjeri diskontirale prema Europskoj središnjoj banci, što znači da su znatno manje izložene ECB i neke druge banke na zapadu. Povrh toga, stupanj kapitalizacije banaka u Srbiji je viši od 20 posto, što je iznad međunarodnih standarda od osam posto. U Srbiji, također, država nije morala trošiti novac poreznih obveznika na spašavanje privatnih banaka, postoji i sustav osiguranja štednih depozita na razini od 50.000 eura. Konačno, nismo članica eurozone i imamo fleksibilan devizni režim. Realno, zbog toga izravnog i znatnog utjecaja grčke krize kod nas ne bi trebalo biti. To ne isključuje mogućnost pojave psiholoških efekata.

Kažete da država nije spašavala banke, ali je Vojvodina ipak spasila Metals banku. Zašto?
U pitanju je dokapitalizacija jedne poslovne banke državnim novcem, ali sa specifičnim ciljem njezina preuzimanja i pretvaranja u razvojnu banku. Autonomna pokrajina Vojvodina već je bila jedan od dioničara u toj banci, a dokapitalizaciju je mogao napraviti bilo koji drugi dioničar ili zainteresirani ulagač. Sistemskog rizika nije bilo.

Posljednjih se dana govori da banke u grčkom vlasništvu pojačano kupuju eure, a čak se spominje da to radi i Naftna industrija Srbije. Je li dinar stvarno siguran?
Oni koji su procijenili da je u određenom trenutku isplativo kupiti euro na to imaju puno pravo i slobodu jer je euro u tržišnom gospodarstvu roba kao i svaka druga. No činjenica je da u Srbiji postoji još jedan čimbenik, a to je da su se neka poduzeća izravno zaduživala u bankama u inozemstvu kroz takozvane prekogranične kredite. Oni svoja dinarska sredstva moraju mijenjati u devize kako bi mogli otplaćivati te kredite. Iznos takvih kredita u Srbiji je relativno velik.

Koliko su tvrtke izravno zadužene u inozemstvu?
Procjene su da je ukupan iznos tih kredita oko 10 milijardi eura. To je realno financijski balast koji izaziva fluktuacije ponude dinara. One su uobičajene i cilj NBS-a je da se održi fleksibilnost deviznog tečaja i tu mogućnost smo koristili u većoj mjeri nego, primjerice, Hrvatska.

Zašto to navodite kao prednost?
U činjenici da je NBS dopustio deprecijaciju dinara u odnosu na euro mnogi analitičari vide jedan od glavnih razloga manjeg pada BDP-a u 2009. u odnosu na regiju. U Srbiji je pad bio svega 2% i očekuje se da ćemo već ove godine zabilježiti rast BDP-a od oko 1,5%. Osim toga, dijelom i zbog fleksibilnosti tečaja, u Srbiji nismo morali zadirati u ono što nitko ne voli, a to je nominalno smanjivanje plaća. Kao što znamo, to se moralo dogoditi u Grčkoj i nekim drugim zemljama. Nominalni pad plaća je nužnost u svim državama koje imaju velik deficit, a ne mogu deprecirati ili devalvirati nacionalnu valutu. U tom bih smislu naglasio da je Srbija adekvatno koristila tu slobodu. No ona nije potpuna jer je najveći broj kredita kod nas u lokalnoj valuti i indeksiran na euro. Zato prenaglašena deprecijacija deviznog tečaja može izazvati probleme kreditnim dužnicima.

Referentna kamatna stopa je u posljednje vrijeme padala. Bila je 9 posto pa 8,5, pa osam i tu se sada održava. Hoće li nastaviti padati?
Nezahvalno je prognozirati jer stupanj relaksacije monetarne politike u velikoj mjeri ovisi o budućoj fiskalnoj politici u Srbiji. Bude li ona u dovoljnoj mjeri restriktivna i ako se budu smanjivali budžetski troškovi, što znamo da su nepopularne mjere, onda će monetarna politika moći jednostavnije nastaviti s relaksacijama. Tu je i dodatan moment. Kad se u situaciji niske ekonomske aktivnosti oslobađa likvidnost u sustavu, a to je situacija kad snižavate referentnu kamatnu stopu, onda je vrlo važno da taj novac, uvjetno rečeno, ne stoji na mjestu. Ako se oslobađa likvidnost, moraju se osloboditi i kanali upotrebe tog novca u sustavu.

inovativan model

Superbakterije sve su veća prijetnja, a hrvatski znanstvenici nude novo rješenje

hrvatska tvrtka

U godinu dana morali su promijeniti sve – danas ih slijede i velike kompanije

Srbijanska vlada je najavila dva paketa mjera. Kakav će biti njihov utjecaj na makroekonomsku stabilnost?
Prvi je namijenjen jačanju sposobnosti financijskog sustava da odoli većim izazovima od ovih koje smo imali u proteklom razdoblju. U situaciji financijske krize važno je jasno definirati nadležnosti središnje banke, Agencije za osiguranje depozita te vlade, odnosno proračuna. Važno je da parlament razmotri takav paket mjera bez obzira što za sada nema potrebe da se takve mjere provedu u praksi. Drugi paket je nadogradnja postojećih mjera gdje se uvodi dodatna sigurnost u financijskom sustavu, potiče ekonomska aktivnost i potrošnja koja je usmjerena na domaće proizvode. Neke od tih mjera možda nisu u skladu s liberalnim konceptom kapitalizma, ali to često i u mnogo većoj mjeri rade države razvijenog zapada kada žele očuvati radna mjesta.

Što je dosad učinjeno?
Kako bi se povećalo povjerenje, podignuto je osiguranje razine štednih depozita, a radi poticanja štednje smanjilo se fiskalno opterećenje prihoda od štednje. Gospodarstvu se odobravaju krediti po subvencioniranim uvjetima, odobravaju se namjenski potrošački krediti za robu koja ima certifikat o domaćem porijeklu, odnosno da su sastojci konačnog proizvoda iznad određenog postotka napravljeni na domaćem tržištu. Te mjere nisu besplatne. Zato bi se pred parlamentom, vjerojatno već na jesen, mogao naći Zakon o fiskalnoj odgovornosti, koji bi obvezivao svaku vladu, bez obzira u kojem sastavu bila, da uvažava određene principe kako budući deficit i javni dug ne bi izmakli kontroli.

Zaduživanje

Srbija nije jako zadužena. Zašto vam treba Zakon o fiskalnoj odgovornosti?
Točno je da je Srbija relativno nezadužena s udjelom javnog duga u BDP-u od oko 30%, ali porast zaduživanja u posljednjih godinu dana ne ostavlja prostor za opuštanje i zbog toga je nužno postaviti neka pravila. Važno je spriječiti prekomjerno zaduživanje javnog sektora, a opravdano je da se ispita je li potrebno uvesti određene mjere kako bi se ograničilo privatno zaduživanje u inozemstvu koje može izazvati makroekonomske posljedice.

Hoćete li zabraniti privatno zaduživanje u inozemstvu?
Ne očekujem takve mjere, ali očekujem višu razinu transparentnosti u ukupnoj eksternoj poziciji zemlje, uključujući i privatni dug, kao i aktivno razmatranje modela dodatnog osiguranja i modela upravljanja kreditnim i valutnim rizicima na relaciji NBS – poslovne banke – dužnici.

NBS mora biti neovisan

Treba li Srbiji u ovom trenutku kooperativan ili neovisan guverner?
Ta se dilema prenaglašava. Zakonski, suradnja NBS-a s izvršnom vlasti nije izbor, već nužnost. No moramo više ustrajati na razvoju kompetencija i procedura cijele institucije kako ona ne bi ovisila o pojedincima. NBS treba u cijelosti implementirati direktivu Basel II i pripremiti se za ono što slijedi nakon njega. Zakonom definirani ciljevi NBS-a uključuju i podršku ekonomskoj politici vlade Srbije pod uvjetom da to ne narušava ostvarivanje osnovnog cilja središnje banke, a to je osiguranje stabilnosti cijena i financijskog sustava.