Euro nije lijek za sve i neće riješiti gospodarske probleme, ali je dobra prilika da se kroz bolje politike 'zemlja trgne', rekao je ekonomist Velimir Šonje.

Poruka je to i njegove knjige "Euro u Hrvatskoj: za i protiv" koja je predstavljena u Zagrebu, a okupila je brojne stručnjake i poslovnjake. U njoj Šonje ne skriva da je zagovornik eura, ali propituje negativne strane, dijelom i dublje od Eurostrategije HNB-a i Vlade.  S eurom pred vratima nameće se pitanje po kojem će ga tečaju Hrvatska uvesti. Profesorica zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Marijana Ivanov smatra kako je debate o tečaju odavno prošle. 

"Sada pričati o tečaju nema smisla jer se prilagodila cijela ekonomija. Imamo izvrsnu priliku za ulazak u tečajni mehanizam, samo treba spriječiti aprecijaciju", kaže dodajući da euro treba uvesti čim prije. Njezin kolega Josip Tica ističe da je Hrvatska propustila priliku uključiti se u globalne lance, a gospodarstvo se svelo na nekolicinu firmi i turizam.  "S takvom strukturom, oblio me znoj kad sam čuo da je BDP dosegnuo 3,9%. Pitanje tečaja i reformi ključni su faktori koji će odrediti razvoje zemlje u narednih 20 godina", smatra. 

Za guvernera nema dileme; neuspješne zemlje probavale u povijesti s puno tečajeva i nijedan im nije valjao, uspješnima je svaki valjao.  "Pitanje je što radite s ekonomijom. Odricanjem kune odričemo se malo suverenosti, a većina ostaje u nacionalnoj domeni; zdravstvo, mirovinska politika, sudstvo, javna uprava, regulacija tržišta usluga, obrazovanje. To su stvari koje čine države uspješnima, a ne tečajevi. O njima se ne priča, a čak i kad se nešto radi, oni koji rade budu kažnjeni", kaže Boris Vujčić.

Politička dimenzija eura jednako je važna kao i ekonomska, čulo se, a u raspravama trebaju prevladavati kritički argumenti umjesto populizma i teorija zavjere. "Nemamo konsenzus, to je zadatak za Vladu i HNB", kaže Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti. Napominje da osim HDZ-a čiji je euro projekt, SDP nije otvoreno protiv, ali nema ni 'ljubavnu aferu' s eurom, Most je nejasan, a euroskeptici nehomogeni; od žestokog protivljenja Živog zida do Ruže Tomašić koja "nije rekla ne euru, već ne sada".