Praktički je nemoguće da u dvadesetak dana potrošimo pet milijardi kuna više od onoga što ćemo uprihoditi u proračun, rekao je ovih dana podpredsjednik Vlade Branko Grčić.

Time je obrazložio izvjesnost da će proračunski deficit u ovoj godini, prema nacionalnoj metodologiji, biti osjetno manji od 15,6 milijardi kuna zacrtanih nedavnim rebalansom. I dalje nema obrazloženja zašto se to "otkrilo" tek koji tjedan nakon donošenja rebalansa. A to "otkriće" uglavnom se odnosi na rashode. Trenutno su u fokusu ponajprije tekući izdaci poput onih za službena putovanja ministra zdravlja Siniše Varge, iako su znatno veće "uštede" rezultat odustajanja od planiranih investicija, posebice kod izvanproračunskih korisnika, u prvom redu Hrvatskih cesta, ali ne samo njih.Osim toga, smanjenju manjka, barem ako je suditi prema podacima o izvršenju proračuna za prvih deset mjeseci, nemalo je pridonijela i isplata samo dijela obveza u sklopu sanacije dugova zdravstva/bolnica, prenesenih iz prošle godine.

Od uobičajenih mjesečnih iznosa izdataka za zdravstvo strše samo dva mjeseca, upućujući da možda čak trećina od sanacijskih 3,3 milijarde zapravo nije isplaćena. A tu su i tekući gubici sustava zdravstva odnosno znatne novodospjele obveze. Usporedo s nastojenjem da se iskaže manji deficit, zamijetno je da je Vlada  zaredala i s intervencijama državnim jamstvima, s kojima je i lani probila ograničenja zadana proračunskim dokumentima. Europska komisija itekako prati i gomilanje tih potencijalnih obveza i u konačnici ih pribraja javnom dugu. Zbog svega ne čude ni oštre prošlotjedne kritike koje je Vladi uputio Servaas Deroose, zamjenik glavnog direktora Opće uprave za ekonomske i financijske poslove EU.

 Uz to što je hrvatski deficit jedan od najvećih u Uniji, kaže, posebno zabrinjava struktura tog deficita. "Javne investicije su smanjene, što ekonomski nije dobro, i to kritiziramo", istaknuo je dodajući kako su i opći uvjeti za investiranje (privatnog sektora) loši. Rezultat svega je rast javnog duga koji bi se, prema procjeni EK, do 2016. mogao popeti na 90 posto BDP-a. No, ako ništa drugo, prilikom nedavnog rebalansa barem su proračunski prihodi korigirani (naniže) realnije nego lani potkraj godine. Potvrđuju to i neslužbeni podaci o punjenju proračuna u studenome. To posebice vrijedi za prihode od najizdašnijeg poreza, PDV-a, koji su rebalansom umanjeni nešto više od milijardu kuna.

Nakon što je u prvih 10 mjeseci prikupljeno 34,4 milijarde kuna tog poreza, u studenome ga je naplaćeno tri milijarde kuna ili neznatno više nego lani i realno je očekivati da bi do kraja godine  mogao dosegnuti blizu 41 milijardu. I od trošarina je prošli mjesec prikupljeno približno kao u istom mjesecu lani, koji je također bio ispodprosječan. Neslužbeni podaci kažu da se od trošarina slilo 958 milijuna, tj. nekoliko milijuna manje nego u lanjskom studenomi. Kako je povećanje trošarina tijekom godine donijelo izdašniji porast tog prihoda nego što se prvotno računalo, one su rebalansom korigirane naviše, a s oko 11,8 milijardi prikupljenih u 11 mjeseci izgledno je da će do kraja godine taj prihod dosegnuti blizu 13 milijardi. Porez na dohodak prošli je mjesec proračunu donio 135 milijuna ili sedam manje nego lanjski studeni, dok je kod poreza na dobit međugodišnji pad bio znatno veći. Slilo ga se 451 milijun ili gotovo 180 milijuna kuna manje nego lani.

Nasuprot tome, mjesečne su uplate socijalnih doprinosa zbog  povećanja stope zdravstvenih doprinosa te izdašnijih mirovinskih doprinosa zaposlenih s beneficiranim stažem (od proljetos za dio njih oni u cijelosti idu u proračun) veće nego lani. Iako je tako bilo i u studenome, naplaćenih 3,2 milijarde kuna je u odnosu na lani povećanje za 110 milijuna, što je upola manje od procijenjena mjesečnog efekta dviju spomenutih promjena u području doprinosa. Sve u svemu, ako Vlada na kraju 2014. umjesto rebalansom predviđenih 15,6 milijardi kuna deficita i iskaže oko 13 ili 14 milijardi kuna, prema europskoj metodologiji (ESA2010) to će značiti veći iznos manjka. A -u 2015. ostaje i problem njegove strukture u pogledu tekuće i investicijske potrošnje.