Svega je 330 registriranih seljačkih gospodarstava u Hrvatskoj koja se bave seoskim turizmom. Koliko novca godišnje uspiju uprihoditi, točno se ne zna jer takve analize još nisu ni izrađivane. Ipak, prema određenim neslužbenim podacima, Istra je tijekom prošle godine u tom segmentu ostvarila prihod na razini od 5 milijuna eura. Upravo je ta hrvatska regija do sada napravila i najveći iskorak u području seoskog turizma. Slijedi ju Dubrovačko-neretvanska i Zadarska županija, a sa svojim projektima na kontinentu približava im se i Osječko-baranjska, konkretnije, sama regija Baranja. “U ostalim županijama javljaju se samo pojedinačne inicijative. U četiri hrvatske županije, primjerice, uopće nema niti jednoga registriranog seljačkog domaćinstva kao što je slučaj u Primorsko-goranskoj, Ličko-senjskoj i Karlovačkoj”, ističe Robert Baćac iz Ruralisa – Konzorcija agroturizma i ruralnog turizma Istre, a koji su zajednički s Hrvatskim farmerom d.d. i Klubom članova Selo u Iloku potkraj prošloga tjedna organizirali prvi nacionalni okrugli stol “Quo vadis seoski turizam”. Prema podacima Ministarstva turizma, ruralna područja, kojima pripada oko 92 posto teristorija Hrvatske i na kojemu živi oko 40 posto stanovništva, sa svega 2,2 posto sudjeluje u ostvarenju turističkih noćenja, a 5,2 posto u dolascima turista. Dok je prosječna dužina boravka na seoskim domaćinstvima u Istri devet dana, u Baranji tek osmišljavaju način kako gosta zadržati dulje od jednoga vikenda. Ipak, i kod jednih i drugih, kvaliteta usluge i komfora proporcionalna je odnosu cijene i usluga. Potvrđuje to i sam Baćac objašnjavajući kako se po broju seljačkih gospodarstava ne možemo komparirati sa susjednim državama, ali kvalitetom usluge i atraktivnošću gotovo da i ne zaostajemo za njima.

Tijekom ove godine Ministarstvo turizma je za nove programe razvitka ruralnog turizma kroz Program poticanja razvoja tematskih turističkih puteva osiguralo 2,5 milijuna kuna, a već im je za to stiglo i 120 zahtjeva. Kako se moglo čuti na proteklom skupu od državnog tajnika za turizam Zdenka Mičića, kroz najveći program za poticanje turizma u nerazvijenim područjima, “Poticanje zaštite, obnove i uključivanje u turizam kulturne i prirodne baštine u turistički nerazvijenim područjima”, do sada je plasirano oko 92 posto novca od ukupno 23 milijuna kuna s kojima su financirana 264 projekta. Ipak, najveći problemi koji guše vlasnike seljačkih gospodarstava vezani su za usklađivanje s više od deset različitih zakona i pravilnika, a posao im u tom segmentu ne olakšavaju ni inspekcijske službe koje zakonske odredbe tumače na najrigoroznije načine. Zbog toga je s proteklog skupa upućen zaključak kako bi se trebalo prionuti izradi posebnoga Zakona o seoskom turizmu koji bi pojednostavio dosadašnje uvjete, organizirati interesornu stratešku radnu skupinu od članova Ministarstva turizma i udruženja radi što bržeg rješavanja teškoća. Nepohodnim smatraju i osnutak posebne baze podataka seoskog turizma sa svim turističkim uslugama u seoskom prostoru, ali i uvrštavanje seoskog turizma među projekte hrvatske Vlade.