Izvjestitelj Europskog parlamenta za ulazak Hrvatske u europodručje Siegfried Mureşan iz Zagreba je u Bruxelles otišao s pozitivnim mišljenjem oko uvođenja eura u Hrvatsku.

Potpredsjednik Pučana (i njihovog kluba zastupnika u Parlamentu), izvjestitelj je, među ostalim, za provedbu mehanizma oporavka i otpornosti, za financiranje zelenog plana dio radne skupine Parlamenta za nadzor oporavka i otpornosti.

“Prezentirao sam svoj izvještaj u Europskom parlamentu u na Odboru za ekonomske i monetarne poslove u kojem sam predložio da Hrvatskoj damo pozitivno mišljenje.

Vjerujem da će euro imati pozitivne efekte za građane, kompanije i ulagače jer će biti jednostavnije i jeftinije putovati, poslovati i ulagati u Hrvatsku”, kazao je Mureşan u intervjuu Poslovnom dnevniku.

U Zagreb ste došli razgovarati s predstavnicima Vlade, Hrvatske narodne banke i Sabora oko ulaska Hrvatske u eurozonu. Kakav je vaš dojam, je li Hrvatska zaista spremna za euro?
Došao kao izvjestitelj Europskog parlamenta za ulazak Hrvatske u eurozonu nakon pozitivnog izvješća Europske komisije i Europske središnje banke u Izvješću o konvergenciji. Oni su 1. lipnja zaključili da zemlja ispunjava sve tehničke kriterije, a da bi ušla u eurozonu mora još dobiti pozitivno mišljenje Europskog parlamenta.

Nakon sastanaka s premijerom, ministrom financija, guvernerom i saborskim zastupnicima iz Zagreba odlazim s uvjerenjem da je Hrvatska spremna za euro, ispunjava sve uvjete, ekonomija je jaka i integrirana s ostalim gospodarstvima, a budžet je pod kontrolom.

Zbog toga sam prezentirao svoj izvještaj u EP-u na Odboru za ekonomske i monetarne poslove u kojem sam predložio da Hrvatskoj damo pozitivno mišljenje.

Također, pohvalio sam napore hrvatskih vlasti na svemu što su dosad učinili i čine da bi uvođenje eura 1. siječnja proteklo glatko. Vjerujem da će euro imati pozitivne efekte za građane, kompanije i ulagače jer će biti jednostavnije i jeftinije putovati, poslovati i ulagati u Hrvatsku.

Inflacija je glavna boljka cijele Europi i iz Izvješća o konvergenciji jasno je da Hrvatska ne bi zadovoljila kriterij inflacije da se računice nisu izbacili Malta i Portugal. Malta je mala ekonomija, no zašto je izbačen Portugal? Je li to bila politička odluka da Hrvatska zadovolji kriterije?
Što se tiče inflacije, target koji je trebalo zadovoljiti iznosi 4,9 posto, a Hrvatska je u posljednjih godinu dana imala prosječnu stopu inflacije 4,7 posto. Vidjeli smo da je inflacija svugdje u Europi visoka jer je to globalni fenomeni zbog rasta cijena energije uzrokovane invazijom Rusije na Ukrajinu, no u Hrvatskoj cijene nisu porasle više od prosjeka Europske unije.

Da objasnim, inflacija u Hrvatskoj ne smije preći 1,5 postotni bod od prosjeka tri zemlje s najnižom inflacijom. Istina, to su bile Malta, Portugal i Grčka, pravilo kaže da EK mora definirati referentne zemlje, no ne automatski, već se gledaju referentne zemlje.

Važno je da inflacija u zemlji koja pristupa euru, u ovom slučaju Hrvatska, bude povezana s referentnim zemljama. Ako neka zemlja ima vrlo nisku inflaciju zbog nacionalnih ekonomskih ili političkih okolnosti, tada se ona ne biti koristiti referentna točka.

Zbog specifičnog energetskog miksa inflacija na Malti je bitno niža nego u drugim članicama, a slično je u Portugalu koji je posegnuo za drastičnim mjerama za ograničavanje porasta cijena energije.

Da, portugalska ekonomija može se usporediti s Hrvatskom, no zbog vrsta mjera i intervencija koje su poduzete u Portugalu i posljedično stopa inflacije nije se mogla smatrati reprezentativnom.

Zato se u konačnici hrvatska stopa uspoređivala sa stopama Finske, Francuske i Grčke. To su tri snažne i različite ekonomije, jedna velika članica i dvije srednje, jedna sjeverna, jedna s juga.

Što se tiče ostalih kriterija, Hrvatska zadovoljava kriterij dugoročnih kamatnih stopa uz priličnu marginu, kamatne stope vrlo su niske u usporedbi s nekim drugim zemljama Unije.

Isto vrijedi i za stabilnost tečaja što je zemlja dokazala u sudjelovanje u tečajnom mehanizmu. Hrvatska pažljivo upravlja javnim dugom, prije Covid pandemije nije bila u proceduri prekomjernog deficita, a nije ni sada.

No, s obzirom na kaos u zdravstvu, i stalne potrebe za sanacijama, postoji sumnja da dugovi u zdravstvu nisu realno prikazani u dugu i deficitu.
Ne mogu potvrditi to što govorite. Postoje vrlo jasno pravila na europskoj razini o prikazivanju deficita, svaki trošak mora se uključiti u deficitu. Socijalisti u Europskom parlamentu voljeli bi to promijeniti i za neke kategorije troškova zažmiriti na jedno oko, ali to danas nije slučaj. Izvješće o konvergenciji jasno ističe da Hrvatska zadovoljava sve tehničke kriterije i preporučuje pristupanje europodručju 2023. godine. To je jasno, crno na bijelo.

Kako komentirate ocjenu iz Izvješća da je sama konvergencija, hvatanje koraka s prosjekom eurozone, u protekle dvije godine bila vrlo spora, ne samo u Hrvatskoj nego i uostalom članicama?
Prosječni BDP po glavi stanovnika u Zagrebu viši je od prosjeka BDP per capita EU u cjelini. Postoje regije gdje je on puno niži, to je zajednički fenomen i drugim zemljama, uključujući i moju rodnu Rumunjsku. Želim reći jest da je hrvatska ekonomija jedna od najintegriranijih s eurozonom: najviše izvoza ide u zemlje eura, od tamo se najviše uvozi, najveći trgovinski partneri Njemačka i Italija imaju euro.

Upravo je činjenica da Hrvatska još nema euro bila svojevrsna kočnica gospodarstvu da dosegne potencijal jer su ulagači imali trošak konverzije i tečajne rizike, a tu je u administrativni trošak. Stoga će uvođenje eura pomoći ekonomski razvoj i dodatno zapošljavanje.

Što se tiče konvergencije, moramo se pobrinuti za dovoljno investicija u Hrvatskoj da bi ekonomija postala kompetitivnija i snažnija. Konvergencija je trajni proces, ona nikada ne završava. Imajte na umu da postoje članice koje su kohezijska sredstva primale posljednjih 40 godina, a i danas primaju novac.

Moramo se pobrinuti da Hrvatska iskoristi europska sredstva na raspolaganju iz redovnog budžeta i Mehanizma oporavka i otpornosti za modernizaciju ekonomije, poboljšanje infrastrukture i nastavak reformi.

Kako ocjenjujete provođenje Nacionalnog plana oporavka i upornosti?
Kad smo stvarali Mehanizam oporavka i otpornosti i oporavka, bilo je to s namjerom da se pomogne ljudima, regijama i ekonomijama pogođenim Covidom i gospodarstva učine otpornijima na neku novu krizu. Nismo znali kada ni u kojem obliku će ona biti, no znali smo da jednog dana dolazi.

Uz jasna pravila dozvolili smo članicama određenu fleksibilnost da sredstva iskoriste gdje im je potrebno s obzirom na to da su one u Hrvatskoj različite od potreba u Finskoj, Portugalu ili Malti.

Nakon isplate avansa od 13 posto, Hrvatska je podnijela zahtjev za isplatom prve tranše Europskoj komisiji koja je, zajedno s Vijećem, pozitivno ocijenila taj zahtjev. Upravo ovih dana Hrvatska bi trebala primiti oko 700 milijuna eura što će potvrditi da su ispunjeni svi ciljevi postavljeni planom, a koji se odnose uglavnom na reforme.

U razgovorima u Zagrebu vlasti su me uvjerile da ne predviđaju teškoće ni odgode u implementaciji reformi narednih mjeseci, da su svjesni njihove važnosti. Zbog svega toga moja je ocjena da implementacija Nacionalnog plana oporavka i otpornosti napreduje dobro.

Treba li realocirati sredstva članicama s obzirom na to da je on kreiran prije energetske krize koju je donio rat u Ukrajini?
Nakon invazije na Ukrajinu mnoge stvari su se promijenile, shvatili smo da moramo više ulagati u energetsku učinkovitost jer ona znači manji trošak energije, nafte i plina. Uz to moramo investirati u infrastrukturu te povezivanje kako bismo energente s izvora dopremili do mjesta gdje su potrebni.

Hrvatska je u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti dosad zatražila odobrena bespovratna sredstva u iznosu od 6,3 milijarde eura, na raspolaganju još ima 3,6 milijardi zajmova. U slučaju da se odluči na investicije u nove energetske projekte, vjerujem da bi Europska komisija pozitivno ocijenila takve namjere.