Prevedeno na trošak za proračun, zanimljivo, ovo predstavlja povećanje za svega 0,63% udjela izdatka ovih lijekova u ukupnom trošku zdravstvenog sustava. Naime, trenutno 8% od ukupnih troškova sustava otpada na generičke lijekove, ubuduće bi to bilo 8,63%, ali se rješava gorući problem nestašice jer generička industrija pokriva 68% svih terapija, tj. više od 70 milijuna kutija godišnje izdanih kod nas. To govori u prilog važnosti održive domaće proizvodnje koja je ugrožena, kako tvrde proizvođači, i stoga prema viđenju HUP Udruge proizvođača lijekova iz koje su prijedlozi upućeni Ministarstvu zdravstva, očito će biti potrebni zahvati u propise oko regulacije cijene ali i sustava javne nabave što je u nadležnosti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Sastanci na tu temu su u tijeku, a pledira se za uvođenje 2 nova modela: za usklađivanje cijena najugroženijih lijekova s inflacijom kroz automatsku indeksaciju, te za podjelu posla nabave lijekova većem broju proizvođača, dakle ne samo jednom s najnižom cijenom, i to kroz multiwinning, što je viđenje i EK. Multiwinning je inače novi model javne nabave lijekova, što znači dodjelu i podjelu posla javne nabave za lijekove većem broju proizvođača, pa bi po novome, ako se to usvoji, bolnice opskrbljivalo njih nekoliko kroz 3 različite cijene (u omjeru količina 60, 30 i 10). Okvirni sporazum bi se sklapao centralno s KBC Zagreb, kako to stoji u prijedlogu uz pojedinačne ugovore sa svakom bolnicom i s izravnom isporukom bolnicama.

Sve navedeno je rezultat neodržive situacije u kojoj su proizvođači generičkih lijekova pritisnuti inflacijom i rastućim zahtjevima za zaštitu okoliša te povećanih troškova, ali i tržišne konsolidacije. Smanjuje se broj proizvođača, pa je jedini mogući izlaz po njima zaustaviti utrku prema dnu kroz navedene komplementarne reforme.

Prema predsjednici HUP UPL-a Ani Gongoli, koja je i članica Uprave Sandoza, najvažniji korak za očuvanje proizvodnje lijekova i postizanje sigurnosti opskrbe je hitno usklađivanje lijekova za inflacijom. I to za 15% za lijekove koji koštaju do 25 eura (npr antibiotici i većina lijekova za kardiovaskularne bolesti), a za 10% za lijekove u rasponu cijene od 26 do 50 eura, što ukupno iznosi povećanje troška za sustav od navedenih 30 mil eura. Vrijedno je istaknuti da takvo usklađivanje cijena sami pacijenti uglavnom ne bi osjetili, jer se uglavnom radi o lijekovima na recept čiji trošak pokriva sustav. Ključno je što generički lijekovi čine najuređeniji dio sustava u kojem prosječna kutija takvog lijeka stoji samo 4,4 eura. Poslije isteka patenta omogućuje se njihova dostupnost svima upravo kroz generičku industriju, ali cijenu ne definiraju proizvođači, već propisi po kojima cijena može ići samo na niže. Stoga je prijedlog zaokret od 180 stupnjeva, no u širem kontekstu to je čini se dalje nemoguće po starom rješavati jer je nestašica lijekova širi europski problem. Samo u travnju je u Europi prijavljeno oko 9000 aktivnih nestašica, dok ih je ove godine u Hrvatskoj zabilježeno 185 od čega je većina (115) generičnih lijekova.

Cjelokupna problematika se ogleda i u alarmantnim podacima o povlačenju s tržišta, jer proizvodnja postaje ekonomski neisplativa što dovodi do smanjenja broja proizvođača na koje spada sav teret proizvodnje. U proizvođače su stoga uprte sve oči, a oni tvrde da nisu poklonici konsolidacije čiji saldo je više nego upozorenje, jer u Hrvatskoj i Europi za 69% generičkih lijekova postoji jedan ili dva dobavljača za lijekove koji su potrebni za funkcioniranje moderne medicine. Za 9% lijekova postoje tri dobavljača, dok 22% lijekova imaju više od 3 dobavljača. Tržište u Europi bi se moralo zamisliti nad ovim podatkom, jer ovo postavlja brojna pitanja otpornosti. U ranjivijim terapijskim područjima konsolidacija je još snažnija, primjer je jedan ili 2 dobavljača za antibiotike – u razdoblju od 10 godina kako navode u HUP UPL s tržišta u Poljskoj je nestalo 16 antibiotskih lijekova, u Španjolskoj 11 te u Francuskoj 10.