Već zbog činjenice da državi u četvrtak na naplatu stiže netipično megaizdanje deviznih trezorskih zapisa od 700 milijuna eura bilo je izvjesno da će ovotjedna aukcija biti najveća unatrag godinu i pol, koliko je prošlo od tog izdanja.

Ministar financija Boris Lalovac i njegova ekipa za upravljanje javnim dugom u operaciji refinanciranja su, međutim, potegnuli i mnogo više od iznosa dospijeća. Iskoristili su znatno veću potražnju banaka, fondova i drugih institucionalnih investitora i povrh tih 700 milijuna eura duga koji su "zarolali" zadužili su se za dodatnih 525 milijuna eura. Jučerašnja aukcija time je ispala najveća ikad – čak 1,225 milijardi eura ili oko 9,4 milijarde kuna, s tim da je oko ukupna potražnja bila oko 140 milijuna eura ili oko milijardu kuna veća od toga. Promet ovotjedne aukcije približno je jednak ciljanom iznosu koji u Katančićevoj planiraju uskoro prikupiti na međunarodnom tržištu obveznica, ali na znatno duljih 10 godina.

Najave za euroobveznice upućivale da će se ta operacija zaduženja realizirati do kraja veljače, ali činjenica da će novim "grande" trezorcima Lalovčev tim državnu blagajnu okrijepiti sa svježih četiri milijarde kuna uklapa se i u najnovije neslužbene informacije da će završnica prodaje euroobveznica ipak biti u ožujku. Više od četiri petine emisije trezoraca ili približno 7,8 milijardi kuna upisale su banke, a preostalih 1,6 milijardi kuna fondovi i drugi institucionalni investitori. Izdašna potražnja banaka za tim deviznim trezorcima samo je najnovija u nizu potvrda slabe potražnje privatnog sektora za kreditima i pomanjkanja atraktivnijih opcija za plasiranje novca. Kamatna stopa na razini 1,95 posto na prvu loptu ne zvuči atraktivno. Pogotovo to ne zvuči ako bi se stavila u relaciju s 5-postotnim prinosom prilikom zadnjeg refinanciranja tog trezorca u kolovozu 2013., što su i tada mnogi problematizirali kao "preplaćeno".

No, tržišni uvjeti su se u međuvremenu jako promijenili, pa je danas i dva posto na rok od godinu i pol bankama sasvim solidan prinos. Primjerice, prinos na (standardne) jednogodišnje trezorce s valutnom klauzulom na posljednjoj je aukciji (doduše, na tek nekoliko milijuna eura) iznosio 0,55 posto. A što u širem kontekstu znači dva posto kamate, dovoljno je reći kako je to za niz članica Eu danas razina prinosa na 10-godišnje dugove. Uza sve, dodatni motiv banaka za interes za tim nestandardnim trezorcem je u tome što im se on priznaje u izračunu minimalne (17-postotne) pokrivenosti deviznih obveza likvidnim deviznim potraživanjima.

Kako bilo, kombinacija refinanciranja postojećeg duga uz četiri milijarde kuna novog zaduženja (i novog prirasta javnog duga) državnim će financijašima omogućiti komotnije ciljanje najpogodnijeg trenutka za finalizaciju projekta euroobveznica, za što su već prošli mjesec odabrane banke savjetnici. To je važno jer je već uobičajeno manjak u državnoj blagajni najizraženiji upravo u prva dva-tri mjeseca u godini. Nema sumnje da je i trenutna situacija s raskorakom tekućih prihoda i rashoda upravo u znaku te sezonske pojave. Primjerice, lani je u siječnju proračunski manjak bio veći od dvije milijarde kuna, a godinu prije u prvom su mjesecu prihodi za rashodima kaskali i više.

Lanjska veljača također je proračunski bila u dubokom minusu, a teško je očekivati da je ove goidne situacija bitno drukčija. Štoviše, ako je suditi prema neslužbenim informacijama o tempu punjenja proračuna na početku godine, manjak je na početku ove godine u najboljem slučaju podjednak. Tekući prihodi prošli su mjesec bili nešto slabiji nego u istom mjesecu lani, što je zapravo i očekivano s obzirom na cijene goriva, pomake u naplati PDV-a za manje poduzetnike te rasterećenja u području poreza na dohodak.  Dobro upućeni tvrde, naime, da se poreza i doprinosa u siječnju slilo oko 400 milijuna kuna manje nego lani i to ne računajući manjak u lokalnim proračunima zbog rasterećenja dohodaka.