Od početka napada “Koalicije odvažnih” pod vodstvom Sjedinjenih Država i Velike Britanije na Irak kako bi srušili režim diktatora Sadama Huseina prošlo je točno tri godine. Početkom proljeća 2003. godine kada su krenuli prema Bagdadu prema prvotnim planovima predsjednika Georgea W. Busha i njegovih najbližih suradnika do danas je Irak trebao biti miroljubiva, stabilna demokracija i primjer svim drugim autoritarnim režimima koji još postoje na Bliskom istoku. No ne samo da ništa od toga se još nije ostvarilo već je zemlja na rubu građanskog rata između iračkih šijita i sunita, a ni sve jači i brojniji pobunjenici pod vodstvom Abu Muse al-Zarqawija ne pridonose miru. Trenutno najviše u oči javnosti upadaju enormne zarade stranih kompanija na obnovi Iraka, te svakog tjedna sve manja popularnost predsjednika Busha u Sjedinjenim Državama. Iako američke vlasti, bez ikakva objašnjenja, još nisu objavile točne zarade kompanija u Iraku za 2005., zna se da su britanske u prošloj godini ostvarile profit od gotovo dvije milijarde dolara. Ponajviše tvrtke koje se bave osiguranjem ljudi i naftnih postrojenja. Osim novca, za rat u Iraku važan je podatak o poginulim američkim vojnicima, a ta je brojka skočila iznad 2300. Inače, po jučerašnjim podacima rat i okupacija Iraka stajala je 251 milijardu američkih dolara, a kako su ustvrdili stručnjaci, s tim novcem mogli su do 2015. godine prepoloviti broj gladnih u čitavom svijetu ili financirati svjetsku borbu protiv side punih 14 godina. No kongresni ured za proračun procjenjuje da bi njegova cijena mogla uskoro prijeći 500 milijardi dolara.

Osim visoke cijene okupacije Iraka, u troškove treba ubrojiti i velike količine “nestalog” novca u sve brojnijim slučajevima korupcije vezanih uz obnovu, ratom i dugim sankcijama uništene zemlje. Tako je u periodu od početka rata do kraja 2004. godine podijeljeno na tisuće poslova koje su u 80 posto slučajeva dobivale američke tvrtke, a ostatak kompanijama iz Velike Britanije, Australije, Italije, Jordana, te čak i Izraela. Iračke tvrtke koje su trebale biti predvodnice gospodarskog razvoja zemlje dobile su manje od dva posto ugovorenih poslova na obnovi. Iako su za svaki ugovoreni posao trebali biti raspisani javni natječaji, u prve dvije godine čak dvije treće je podijeljeno bez tendera. Od početka rata do danas više je revizorskih tvrtki bilo u Iraku te se bavilo obnovom zemlje. Prvi put, samo nekoliko mjeseci od invazije, pronašli su 37 ugovora vrijednih oko 200 milijuna dolara za koje nisu pronašli nijedan dokument je li dogovoreno obavljeno i koje su to tvrtke trebale napraviti. Zbroj svih revizija u Fondu za obnovu Iraka pokazalo je da nedostaje oko deset milijardi dolara za poslove koje su plaćeni, ali nikada obavljeni. Poseban način pljačke Iraka je preplaćivanje određenih posova. Tako je revizija poslovanja kompanije Kellog, Brown i Root’s (KBR) pokazala kako su fakturirali 61 milijun dolara više od dogovorenog, a to nisu imali ni sa čim poduprijeti. Također su za prijevoz goriva za američku vojsku od susjednoga Kuvajta do Bagdada naplatili nevjerojatnih 21 milijun dolara. Najveći ratni profiteri u Iraku su Halliburton s više od 10 milijardi dolara godišnje te Bechtel koji će na obnovi Iraka zaraditi oko 100 milijardi dolara. A sve će to platiti iračka nafta, odnosno onaj tko će ju kontrolirati.

Bush nikad nepopularniji

Na treću obljetnicu predsjednik Bush je opet prinuđen pokušati potaknuti potporu američke javnosti za skupi poduhvat. Najnovija anketa USA Today/CNN/Gallup utvrdila je da 57 posto Amerikanaca smatra kako je rat u Iraku bio pogreška, a 60 posto misli kako se napori na uspostavi demokracije i stabilnosti u toj zemlji odvijaju loše. Rekordnih 67 posto misli da Bush nema jasan plan za sređivanje stanja u Iraku. Slabljenje potpore ratu glavni je uzrok pada podrške Bushu koja je opala na rekordno niskih 36 posto.