Presjek zadnjih 26 godina, dakle nešto više od četvrt stoljeća, kad su u pitanju strane investicije izgleda po prilici ovako: u Hrvatsku se slilo ukupno 31,8 milijardi eura od čega je gotovo 60 posto bilo adresirano za Zagreb, najviše prema financijama, trgovini i nekretninama, dok su proizvodnja (i pojedini dijelovi zemlje) izvan fokusa stranih ulagača.

“U zadnje četiri godine bilježimo solidan rast stranih investicija po županijama, od 370 milijuna eura u 2016. do 1,2 milijarde u 2019., ali još uvijek smo daleko od pretkriznih godina i iznosa od 3,6 milijardi eura iz 2008.”, kaže Luka Burilović, predsjednik Hravtske gospodarske komore koja je analizirala brojke središnje banke.

“Nikako ne možemo biti zadovoljni strukturom stranih ulaganja jer su nedovoljno usmjerene na proizvodnju i ‘greenfield’ projekte, a također zabrinjava i njihova neravnomjerna raspodjela. Naime, većina stranog kapitala dolazi u Zagreb i naše razvijenije obalne županije, dok su ostali dijelovi zemlje praktički potpuno nezanimljivi međunarodnim investitorima”, smatra Burilović.

Gledano regionalno, najveći iznos od 19 milijardi eura ulaganja stigao je u Zagreb, no treba imati na umu da na (širem) području metropole živi više od četvrtine svih stanovnika i najveća je koncentracija tvrtki i poduzetništva uopće. Nakon Zagreba, ulagačima su najprivlačnije Istarska županija koja je od 1993. do danas primila 2,3 mlrd. stranih ulaganja, potom Splitska u koju je stiglo 2,2 mlrd. eura, Primorsko-goranska s 2 mlrd. eura i konačno, Zagrebačka županija koja broji 1,8 mlrd. eura investicija. Najveći dio gospodarske aktivnosti odvija se u Zagrebu.

Tu je koncentriran najveći broj potrošača sa snažnijom kupovnom moći, ali i bazen raznovrsne radne snage. Zato ne čudi da Zagreb ima ogroman udjel u ukupnim direktnim stranih investicijama u Hrvatskoj.

S druge strane, turistički dolasci su u zadnjih deset godina izuzetno rasli pa je masa sezonskih potrošača također privukla značajne investicije na obali”, kaže ekonomist Željko Perić iz tvrtke Caper koja se bavi savjetovanjima u M&A-u. “U oba slučaja možemo reći da je tržišna logika odradila svoje u alokaciji investicija. Druge regije su se jednostavno pokazale nedovoljno atraktivnima za privatni kapital”, smatra Perić.

Zašto nije predizborna tema?
Dok su Zagreb i dio obale uspjeli privući strani kapital, a s njim i ‘know-how’, u gotovo tri desetljeća Virovitičko-podravska županija uspjela je privući tek 19 milijuna eura, Požeško-slavonska 50,7 milijuna eura, Sisačko-moslavačka 52,3 milijuna eura, a Bjelovarsko-bilogorska tek 90 milijuna. I dok bi 20-ak dana prije parlamentarnih izbora u zemlji u poharanoj korona krizom logično bilo očekivati da ekonomija (pa i ulaganja) budu tema broj jedan svim kandatima koji žele osvojiti ulaznicu za Sabor, nažalost, nije tako.

Nitko od aspiranata niti ne pokušava objasniti, a kamoli poentirati, na poraznoj činjenici da je strani kapital gotovo u potpunosti zapostavio kontinentalni dio zemlje. Analizirajući strane investicije od 2002. do 2017. istraživači HNB-a Matej Bule i Andrijana Ćudina zaključili su da je većina vlasničkih ulaganja bila motivirana osvajanjem novih tržišta, ali ne i s ciljem povećanja efikasnosti matične grupacije.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

“To upućuje na manjak konkurentnosti domaćega gospodarstva u privlačenju izvozno orijentiranih investicija, što u kombinaciji s ograničenim mogućnostima razmjerno maloga lokalnog tržišta niske kupovne moći da privuče značajnija ulaganja orijentirana na lokalno tržište uvelike objašnjava izrazito skroman priljev ukupnih inozemnih izravnih vlasničkih ulaganja u nefinancijska poduzeća”, pišu Bule i Ćudina.

Statistika stranih ulaganja samo je druga strana medalje ekonomske i porezne politike koja se svodi na izbjegavanje reformi, preferiranje turizma, nekretnina i život od rente, a proizvodnja i poljoprivredna politika daleko su od vrha ljestvice prioriteta, jasno se dade iščitati između redaka. Stoga ne treba čuditi da je uvjerljivo najviše investicija otišlo u financijski sektor, više od 7 milijardi eura.

Potom trgovina: gotovo 3 milijarde eura u trgovinu na veliko i oko 2 milijarde u trgovinu na malo, kao i telekomunikacije s 2 milijarde eura. Bez poreza na nekretnine, gdje je Hrvatska među rijetkim iznimkama u Europi, međunarodni ulagači (jednako kao i oni domaći) interes su pronašli u sektoru poslovanja nekretninama u koji je pristiglo 2,2 milijarde eura FDI-ja uz još 2,1 milijarda eura kroz vlasnička ulaganja.

Moramo biti puno kreativniji
“Ako želimo pogurati investicije u druge regije, onda ćemo morati biti puno uporniji i kreativniji u kreiranju mjera i poslovne infrastrukture u tim regijama. Očigledno su dosadašnje mjere svih vlada bile nedovoljne za privlačenje značajnijih ulaganja u ta područja, a ozbiljni strani privatni kapital se vodi isključivo poslovnim interesom i on nema niti domoljubnih niti lokal-patriotskih osjećaja. Korona kriza može biti prilika za promjenu, jer je ukazala na prednosti lociranja određenih proizvodnih aktivnosti u zemlji, odnosno na nedostatke prevelikog oslanjanja na vanjske izvore”, kaže Željko Perić napominjući da je ova kriza ukazala i na potrebu većega (i pametnijeg) angažmana vlada u koordiniranju ekonomskih tokova.