Denis Marijon jedan je od devetero osnivača Udruge za promicanje kvalitetnog obrazovanja mladih s invaliditetom – Zamisli koja ima sjedište u Zagrebu. U pokretanje udruge se, kako sam navodi, krenulo jer nisu bili zadovoljni situacijom i mogućnostima koje su se tada nudile mladim osobama, posebice studentima, s invaliditetom te se željelo podići njihovu kvalitetu života i obrazovanja. "Kada smo krenuli, fokusirali smo se na devet točaka koje smo htjeli ostvariti. To je je prije svega, poticanja mladih s invaliditetom na uključivanje u sustav obrazovanja te njihovo informiranje i savjetovanje. Nastojali smo pojačati uključivanje mladih u aktivnosti vezane uz aktivno sudjelovanje u društvu, mobilnost, zapošljavanje, obrazovanje, socijalnu zaštitu, zdravstvenu zaštitu, kulturu, sport i slobodno vrijeme. Tu je i generalno uključivanja osoba s invaliditetom u aktivnosti vezane uz život u zajednici, obitelj, odgoj i obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, socijalnu skrb i mirovinski sustav, stanovanje, mobilnost i pristupačnost, profesionalnu rehabilitaciju, zapošljavanje i rad, podizanje razine svijesti, sudjelovanje u kulturnom, političkom i javnom životu, rekreaciji, razonodi i sportu", kaže Marijon. Dodaje da im je bio cilj i osiguravanja pomoći mladima s invaliditetom u svakodnevnom životu te surađivanje s profesorima i obrazovnim institutima.

Denis Marijon procjenjuje da se situacija u Hrvatskoj zadnjih 10-ak godina promijenijla nabolje, zahvaljujući i radu njihove udruge Zamisli. "Prvih godina smo se primarno bavili mobilnošću studenata te smo im organizirali prijevoz. Kasnije se to pretvorio u puno podršku za njihove potrebe, prvenstveno prema institucijama. S godinama je rastao broj članova koji je na vrhuncu bio 160", navodi Marijon. Prije nekoliko godina se prešlo s modela klasičnog članstva na princip pružanja profesionalne podrške putem suvremene ICT komunikacije. To znači da osobe kojima je potrebna podrška Udruge Zamisli nju mogu dobiti i ostvariti putem weba, maila i ostalih kanala. "Društvo je definitivno više senzibilirano na poteškoće osoba s invaleditetom, no problemi na tržištu rada i dalje postoje. Poslodavce je teško uvjeriti da su osobe s invaliditetom jednako sposobne i vrijedne za većinu radnih mjesta u nekoj tvrtki, a koja su ionako uglavnom vezana uz računalo i telefon. Polako se probijamo i napredak, iako spor, je vidljiv", naglašava Marijon. Dugo vremena su mladi s invaliditetom imali problem da su se uglavnom mogli školovati i zapošljavati na pozicijama telefonskih operatera. Danas se to primijenilo i društvo je uvidjelo da takve osobe mogu raditi i na nizu drugih radnih mjesta. Problem je, ističu u Udruzi Zamisli, što je proces promjene školske prakse obrazovanja osoba s invaliditetom dosta birokratiziran te traži dugo vrijeme prilagodbe.

Sami studenti s invaliditetom, kažu u Udruzi, nisu zapravo nikada imali ozbiljnih problema sa svojim kolegama jer se radi o mladoj populacija koja lako prihvaća raznolikost. Veći problemi se javljaju zbog tehničkih i infrastrukturnih prepreka. Najznačajnije od njih su mogućnost prijevoza i pristupa zgradama. Marijon kaže da u Hrvatskoj već 15-ak godina postoji regulativa prema kojoj sve javne zgrade moraju imati pristup i infrastrukturu za invalide. No, to se ozbiljno realizira tek zadnjih sedam godina. "Imate primjer da u trgovačkim centirma možete vidjeti veliki broj osoba s invaliditetom, posebice onih u invalidskim kolicima. Za razliko od toga, u centru Zagreba je njhov broj na ulicama zanemariv. To nije iz razloga, kako bi netko mogao pomisliti, da osobe u kolicima obožavaju trgovačke centre nego je stvar da u njima imaju potrebnu infrastrukturu – pristup, liftovi, zahodi za invalidne osobe.