U Hrvatskoj djeluje 501 tvrtka koja se na neki način bavi komunalnim otpadom, a taj sektor težak je više od pet milijardi kuna godišnje. Naravno, najveći dio tih tvrtki su javna komunalna poduzeća gradova i općina, no sve je više i poduzetnika koji su prepoznali porpulzivnost ove djelatnost.

Tako je prema podacima bonitetne tvrtke Bisnode u 2008. godini u Hrvatskoj bilo registrirano 404 tvrtke iz ovog sektora s 9970 zaposlenih. Naredne godine se to popelo na 441 njih, a rast je nastavljen i dalje da bi se došlo na današnju broju od 501 tvrtka s ukupno 10.559 radnika. Prema veličini tvrtki, njih 465 spada u kategoriju malih poduzeća, 32 su srednja poduzeća, a samo njih četiri ima status velike tvrtke. 

Mala poduzeća
"Karakteristika tvrtki iz sektora zbrinjavanja i gospodarenjem komunalnog otpada je da su one u prosjeku uspješnije od hrvatskog prosjeka. Za primjer navodim bonitetnu ocijenu pojedine tvrtka koja je na razini čitave Hrvatske u 2011. bila 2,7 da bi u 2012. pala na 2,1. S druge strane, komunalne tvrtke su zadržale bonitetnu ocijenu 2,7 tijekom čitavog razdoblja krize", pojašnjava za Nikola Nikšić, direktor Strateškog razvoja i analitike bonitetne tvrtke Bisnode. Dodaje da se u plaće u komunalnim tvrtkama u protekloj godini bile prosječno pet do osam posto veće od hrvatskog prosjeka, za realni sektor. Tako je plaća na razini domaćeg gospodarstva bila 4843 kune, a u komunalnom sektoru 5175 kuna. Da se radi o djelatnosti koja je puno otpornija na ekonomsku krizu od većine drugih, pokazuje i brojka od samo 22 tvrtke koje su zatražile predstečajnu nagodbu. Ako se gledaju neki najugroženiji sektori, poput građevinarstva u kojem se stabilne tvrtke mogu izbrojiti na prste jedne ruke, jasno je da je gospodarenje otpadom profitabilno. Štoviše, od 501 tvrtke, samo njih 17 je 2012. bilo registrirano kao porezni dužnici s ukupnim dugovanjem od 44,4 milijuna kuna.

Situacija se u 2013. malo pogoršala te je krajem studenoga prošle godine 68 pravnih subjekata iz ovog sektora imalo blokarane račune. Od ukupno 501 tvrtke, njih 325 je u 2012. poslovalo s dobiti, a 176 je zabilježilo neto gubitak.Ako bi se promatrale po prihodu, najuspješnija tvrtka u Hrvatskoj je Centar za reciklažu (CE-ZA-R) u vlasništvu Petra Pripuza, poznatijeg po svojoj drugoj tvrtki Cios. Pripuz je povezao više tvrtki u poslovni sustav te su one na neki način ovisne i knjigovodstveno se njihovi rezultati razlikuju od stvarnog stanja. Tako CE-ZA-R ima godišnji prihod od 731 milijun kuna, a što čini 14,1 posto udjela u ukupnom prihodu komunalnog sektora u Hrvatskoj. S druge strane Ciosa niti nema među tvrkama s najvećim prihodom iako je 2008. i 2010. imao više od pola milijarde kuna prihoda. Sada se Ciosov prihod kreće na razini od 150 milijuna kuna. No, zanimljivo je da je prema ostvarenoj neto dobiti Cios lider s realizacijom od 115,1 milijun kuna, a što čini više od trećine ukupno ostvarene dobiti u komunalnom sektoru u Hrvatskoj koja se procjenjuje na 332 milijuna kuna.

CE-ZA-R je na toj list drugi s dobiti od 49,9 miijuna kuna za 2012. godinu. Osim Pripuzova komunalnog carstva s više od 300 zaposlenih, tu se nalazi još nekoliko ozbiljnijih tvrtki. Tu je prije svega Drava International iz Osijeka u vlasništvu Zvonka Bede s prihodom od 297 milijuna kuna i dobiti od 29 milijuna. Riječki Metis imao je prihod od 242 milijuna kuna te dobit od 12,5 milijuna. Stotinjak milijuna kuna manju realizaciju imaju zagrebački Meltal i varaždinski Univerzal, a nešto ispod 100 milijuna kukna prihod ostvaruju Unijapapir i riječki komunalac KD Čistoća.Kada se gleda broj zaposlenih, onda u sektoru prednjače velike gradske komunalne tvrtke, a predvodi ih riječki KD Čistoća s 433 ljudi. Blizu je i osiječki Unikom s 330 zaposlenih, a slijedi ga privatni gradski igrač Drava International s 320 radnika. Tu su i zadarska Čistoća s 280, a na toj razini su i privatna tvrtka Eko-flor iz Zagrebačke županije te karlovački komunalac Čistoća.

Da su javne komunalne tvrtke često način za uhljebljivanje  prijatelja, rođaka i podobnih, možda na najbolji način svjedoči Zagrebački holding koji je jedno od najvećih poduzeća u zemlji s više od 11 tisuća zaposlenih. Iako se ne radi o klasičnoj tvrtki za zbrinjavanje i gospodarenje otpadom, veliki broj njegovih članica ima u svojoj djelatnosti te aktivnosti. Na preveliki broj zaposlenih u lokalnim komunalnim poduzećima nedavno je upozorio i nezavisni ekonomist Ante Babić. "Situacija s viškom zaposlenih u komunalnim poduzećima i načinom njihova zapošljavanja varira od regije do regije i ne može se generalizirati. Komunalna poduzeća u Istri i na sjeveru zemlje racionalnije posluju od onih u drugim dijelovima. No realne su procjene o 15 do 20 posto ljudi viška u našim komunalnim poduzećima", kazao je Babić.

Previše zaposlenih
Komunalne tvrtke u Hrvatskoj, pokazuje jedna analiza IJF-a, zapošljavaju gotovo 30.000 ljudi. No to nije i konačan broj zaposlenih u sektoru komunalne ekonomije u Hrvatskoj budući da ti podaci ne obuhvaćaju, primjerice, radnike u tehnološkim parkovima, robnim terminalima, sajmovima, trgovini plinom, nekretninama i iznajmljivanju oglasnog prostora, te lokalnim radijskim i televizijskim postajama. Svima njima vlasnici su jedinice lokalne samuprave, ali kako one ne pružaju "klasične" komunalne usluge, njih statisitika ne ubraja u komunalna poduzeća.Kada se u računicu uzmu i institucije lokalnih vlasti, kao i broj zaposlenih u lokalnoj samoupravi i komunalnom sektoru, još krajem 2008. broj se popeo na gotovo 67.000. Prosječna općina u Hrvatskoj, izračunali su na IJF-u, ima od tri do osam zaposlenih, a prosječan grad od 30 do 50. No zapošljavanje na lokalnoj razini nastavljeno je i u krizi – prema nekim procjenama, raste oko 2000 na godinu – pa danas nitko sa sigunošću i ne zna koliko ljudi stvarno zapošljava lokalni sektor u Hrvatskoj. Ako bi se prihvatile ocjene o 15 do 20 posto viška zaposlenih samo u komunalnim poduzećima, to bi značilo da su upitna radna mjesta od 4500 do 6000 sadašnjih radnika.

Od toga, samo u Zagrebačkom holdingu u kategoriji viška moglo bi se naći oko 2500 zaposlenika.Rijetke analize poslovanja komunalnih poduzeća pokazuju da se komunalnim poduzećima neracionalno upravlja, i to uglavnom iz lokalnih političkih kabineta, a jedan od problema u tom procesu je i kadroviranje. Konačni gubitnici svega toga su krajnji korisnici njihovih usluga, preko čijih se leđa prelamaju sve češća poskupljenja. "Dio komunalnih poduzeća u budućnosti mora ići u privatizaciju, što će im onda, samo po sebi, donijeti i učinkovitiji ustroj", komenitrao je  kaže Zdeslav Šantić, makroekonomst SG Splitske banke. Osim privatizacije i davanja pojedinih djelatnosti u koncesiju, ekonomisti izlaz vide i u povezivanju komunalnih tvrtki, za što postoje i zakonske mogućnosti, ali što se u praksi rijetko koristi. Dio rješenja, smatraju ekonomisti, leži i u specijalizaciji. Umjesto što primjerice svaki grad ili općina pokušava osnovati vlastitu poduzetničku zonu, isplativije bi bilo da se one specijaliziraju za pojedine djelatnosti.   Na razvoj hrvatskog tržišta gospodarenja otpadom utjecalo je uvelike i Hrvatsko priključenje Eurpskoj uniji te popsljedično usvajanje pravne regulative Unije. 

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Novi zakoni
Tako je sredinom godine stupio na snagu novi Zakon o održivom gospodarenju otpadom (ZOGO) koji je stavio izvan snage dosadašnji Zakon o otpadu i niz odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu u dijelu koji regulira pitanje iz djelatnosti obavljanja čišćenja i obveza općina i gradova. Kako pojašnjava stručnjakinja za komunalno zakonodavstvo Maja Lukeš-Petrović, ZOGO sadrži određene Direktive EU i pravni okvir za njihovu primjenu. Njime je detaljnije propisan i uređen sustav i odgovornosti u gospodarenju otpadom, a posebice komunalnim otpadom kroz obveze općina i gradova radi dostizanja ciljeva iz pristupnog ugovora koji se odnose na biorazgradivi otpad i smanjenje količine odloženog neobrađenog otpada na odlagališta otpada."ZOGO je uveo nove definicije i pojmove u gospodarenju otpadom, utvrdio je osnovne kriterije kada neka tvar ili proizvod više nije otpad, propisao osnovne ciljeve reciklaže za određene vrste otpada kao korisnih sirovina (papir, plastika, staklo). Zakonom je utvrđen i poboljšani sustav gospodarenja posebnim kategorijama otpada koji je u skladu s praksama država članica EU", kaže Lukeš-Petrović.

Novi zakon je uredio i propisao sve ostale potrebne mjere i odredbe koje su bile potrebne za funkcioniranje i razvoj jedinstvenog sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, od osnovnih načela u gospodarenju otpadom do informacijskog sustava gospodarenja otpadom, vođenja evidencije, odgovornosti pravnih i fizičkih osoba i općina, gradova i županija u sustavu gospodarenja otpadom, inspekcijski i upravni nadzor te prekršajne odredbe. Dosadašnji zakoni propisivali su određene obveze jedinica lokalne samouprave i jednica područne samouprave oko osiguravanja infrastrukture i postupanja u gospodarenju s otpadom, uslugama čišćenja i zaštitom okoliša. Između ostaloga lokalne jedinice bile su dužne na svojem području postaviti odgovarajuće spremnike i osigurati gradnju reciklažnog dvorišta za odvojeno prikupljanje otpada u gospodarenju komunalnim otpadom te osigurati gradnju najmanje jednoga reciklažnog dvorišta za građevinski otpad do roka određenog prema posebnom propisu. 

Novi pravilnik

Javna rasprava 

Krajem prosinca 2013. godine Ministarstvo zaštite okoliša i prirode je obavijestilo javnost da radi na izradi prijedloga Pravilnika o gospodarenju otpadom te je pozvalo stručnu javnost da se uključi svojim prijedlozima u to. Rok za podnošenje mišljenja, primjedbi i prijedloga je 8. siječnja 2014. godine. Nakon toga će se razmotriti sva pristigla mišljenja te pristupiti izradi Pravilnika. Prijedlog dokumenta je poslan svim relevantnim institucijama i tvrtkama, a do 8. siječnja će prijedlog pravilnika biti dopristupan i na interentskim stranicama Ministarstva.