Svima veće plaće glavni je moto promjena u poreznom sustavu koje se spremaju u Vladi. S najavama se, doduše, prilično uranilo; sveobuhvatan paket u primjenu bi trebao tek za nešto manje od osam mjeseci.

Tako i ministar financija Marko Primorac na razumljivu znatiželju i dodatna propitivanja o naznačenom smjeru promjena zasad uglavnom govori da ne može konkretnije govoriti o razredima, brojkama, ili konkretnom modelu inovacija poput najavljenih u području mirovinskih doprinosa i namjere rasterećenja, tj. povećanja najnižih plaća.

Dojam je da nije baš “jedan kroz jedan” ni (moguće) ukidanje prireza, ali kao što je dobar dio građana izvan škara poreza na dohodak, tako je već izračunato da ni to s prirezom ne bi zahvatilo oko 70 posto zaposlenih.

Ministar rada i mirovinskog sustava Josip Piletić, doduše, sugerira da je njegov resor spreman na najavljene zahvate u sferi doprinosa. Novinari su ga jučer, uz ostalo, pitali hoće li se snižavati mirovinski doprinos i ima li država u planu “zamjenu” za to smanjene, s obzirom na to da se iz doprinosa pokriva tek nešto više od 60 posto iznosa potrebnog za isplate mirovine. Odgovor na oba pitanja je da, rekao je.

“Kada ministar finacija bude spreman izaći javno sa svim konkretnim potezima i najavama po pitanju smanjena doprinosa za mirovinsko osiguranje, a podsjetit ću da je spomenuo samo moguću modifikaciju stope za prvi stup, onda će vam sve biti jasnije”, kaže Piletić.

Općenito, previše je toga još podložno preispitivanju i vaganju. Ali probni baloni su lansirani, pa se izvode i razne računice i komentiraju pojedina moguća rješenja. Sve što ide u smjeru manjeg opterećenja rada porezima i doprinosima poslodavci, dakako, načelno pozdravljaju. Ekonomisti nerijetko imaju nešto drukčiji rakurs.

Uz opće pravilo kako “često mijenjanje poreznog sustava nije dobro, profesorica Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta ovih je dana iznijela zanimljivu ideju. Njezin prijedlog bio bi, kaže, podizanje plaće svima jednako, na način da se iz zdravstvenog doprinosa svakom radniku isplaćuje 100 eura više.

To bi, dodaje, bio manjak za zdravstvo, ali država ga ionako mora financirati da bi opstao, a građanima je svejedno odakle dolazi veća plaća. Financijski konzultant Hrvoje Serdarušić, pak, u osvrtu o zasjedanju FED-ova odbora i novih odluka o referentnim kamatnim stopama i tvrdoglavoj inflaciji usput se dotaknuo i Vladinih najava porezne reforme.

POSLOVNI USPJEH I INOVACIJE U REGIJI

Više od uređaja: Priča o brendu koji je promijenio način na koji živimo

Održivo poslovanje

Tko stoji iza najveće održive investicije u Hrvatskoj?

Uz ogradu kako cjelovit prijedlog tek trebamo vidjeti, iz naznaka smjera (doprinosi, porez na dohodak i prirez) plan se čini kao prvorazredni politički potez u cilju kratkoročne maksimizacije koristi. Istodobno, porezna reforma zapravo bi mogla odmoći rušenju inflacije…

To prije što bi pretpostavke o inflaciji iz projekcija HNB-a mogle pasti u vodu i slijedom mogućeg “ukidanja administrativna ograničenja cijena hrane i goriva te energije”, smatra taj financijaš.

Željko Lovrinčević, viši znanstveni savjetnik sa zagrebačkog Ekonomskog instituta, za početak, također ističe kako od porezne reforme ništa koherentno zasad nije prezentirano. Kod takvih zahvata razumno je očekivati da se iskomunicira cilj i identificiraju ključne slabe točke pojedinih dijelova poreznog sustava. To zasad izostaje pa imamo kakofoniju, kaže.

Ministar financija Marko Primorac/J. Galoić/PIXSELL

Utjecaj pandemije
Mišljenja je da bi u definiranju cilja poreznih promjena trebalo poći od nekoliko činjenica, a to je prije svega da nam društvo demografski stari da i s te osnove moramo računati na rast izdataka u budućnosti. Usto, tijekom Covid-pandemije, a potom i u postpandemijskom razdoblju obilježenom rastom inflacije došlo je do drastičnog raslojavanja građana.

Kategorija rada je (dodatno) podcijenjena u odnosu na dohotke od imovine i kapitala. Ako se radi porezna reforma, hrvatski porezi trebali bi više težiti prema imovini odnosno dohocima od imovine i od kapitala, smatra taj ekonomist. To se ne događa iz političkih razloga, zbog strukture biračkog tijela, ističe naš sugovornik.

Podsjeća i da Hrvatska ima značajno ispodprosječno oporezivanje dohodaka i blago ispodprosječno opterećenje doprinosa u odnosu na EU. Sve u svemu, mišljenja je da uslijed rasta dohodovne nejednakosti posljednjih nekoliko godina opterećenje treba prebaciti prema većim dohocima.

Ističe i da država u posljednje dvije godine nije reagirala na pritiske na indeksaciju osobnog odbitka, čime je de facto povećala porezni teret. Osobni odbitak je u te dvije godine u biti 20-ak posto realno smanjen, što je donijelo više prihoda ponajprije lokalnim jedinicama čiji su proračuni tako prošlu godinu zaključili s oko tri milijarde kuna viška odnosno oko 0,6 posto BDP-a, a što je u konačnici rezultiralo i suficitom na razini opće države (0,4 posto BDP-a).

Paušalno oporezivanje
Lovrinčević zbog svega smatra i da bi fokus u poreznom sustavu trebao biti na dijelovima u kojima nepotrebno curi novac. Tu posebno naglašava područje renti i najmova, ali i eksploziju tzv. obrtnika paušalaca.

Paušalno oporezivanje svojedobno je uvedeno kao iznimka odnosno podrška održanju tradicionalnih malih obrta, a taj institut prerastao je u masovnu pojavu i način izbjegavanja poreza na dohodak “od nesamostalnog rada” koji uz ostalo podriva mirovinski sustav.

Slične učinke u konačnici imaju i proširenja instituta neoporezivih primitaka, isplate kojih su samo lani porasle 40 posto, na 12 milijardi kuna, a u tri godine su više nego udvostručene. Usto, i u prva četiri mjeseca ove godine u odnosu na usporedivo lanjsko razdoblje bilježe povećanje za 50-ak posto.

“Sve su to legalni modaliteti putem kojih curi novac, a u konačnici sprječavaju opće smanjenje poreznog opterećenja”, smatra Lovrinčević. U pogledu nove ideje vezane uz manje mirovinske dprinose za najniže plaće (ali bez utjecaja na buduće mirovine) smatra pak da to implicitno potiče da se ljudi prijavljuju na manje plaće, što je opet prilično problematično.

Moguće ukidanje prireza također nije bez rizika. Oni se mogu ukinuti, ali prirodna zamjena za njih su porezi na imovinu, odnosno dohotke od imovine i kapitala. No, politika to izbjegava pa bi i eventualno ukidanje prireza umjesto rasterećenja prije moglo rezultirati tek preraspodjelama, kroz cijene usluga loklanih jedinica.