“Želio bih skrenuti pažnju na sljedeće. U Hrvatskoj postoji 14 blagdana i državnih praznika, od kojih osam pada u dane ljetne turističke sezone u periodu od Uskrsa do Velike Gospe.

Kao poduzetnik koji posluje u Dubrovniku, preciznije u najmu prostora koji ima trgovačku djelatnost, kao i mnogima onemogućen mi je rad u dane osam blagdana i 10 nedjelja (16 je nedjelja dozvoljenih, a u Dubrovniku imamo konkretno 26 nedjelja s uplovljavanjima kruzera i dolaskom većeg broja turista u grad, dakle 10 nedjelja nam nedostaje.

To je slučaj i u mnogim drugim gradovima (Split, Zadar, Šibenik, Korčula) i mjestima duž obale, a pogotovo u Istri gdje sezona traje i duže. Ukupno je to najmanje 18 dana u sezoni kada nam se onemogućuje rad.

Udruga traži reviziju zakona

Od zabrane rada nedjeljom prošlo je tek 20-tak dana, a već se vide teške posljedice za radnike i tvrtke

Treba li nam ovo?

Ekonomska analitičarka upozorila na dvije teške posljedice zabrane rada nedjeljom

Zamislite dogodine kad se pompozno najavi dolazak velikog broja gostiju za Uskrs, a onda iznenađenje. Ne radi ni jedna trgovina za Uskrs i Uskrsni ponedjeljak. Stigli gosti u Hrvatsku, a sve trgovine zatvorene dva dana zaredom. Zaista lijepu sliku šaljemo u svijet kao poželjna turistička destinacija i sjajnu dobrodošlicu gostima.

Hrvatska želi biti konkurentna turistička zemlja Mediterana? I onda se nađu veleumovi koji kažu: ‘Pa i u Austriji nitko ne radi nedjeljom’. Pa zar se mi uspoređujemo s Austrijom ili sa zemljama Mediterana u kojima, usput rečeno, svako ima pravo sam odlučiti želi li raditi blagdanima i nedjeljama i u pravilu svi rade. Dođete li u nedjelju ili za blagdan u Portugal, Španjolsku, Francusku, Italiju, Maltu, Grčku, Tursku pa i nama susjednu Crnu Goru, gle čuda svi rade.

Kako to da smo mi jedina zemlja koja ne može urediti Zakon o radu? (da radnik koji radi nedjeljom i blagdanima bude plaćen 50 posto ili 100 posto više u te dane, da ima izbor želi li raditi nedjeljom ili ne i da se poslodavac u skladu s tim i ponaša, a u suprotnom snosi trošak velikih kazni).

No naša vlada Zakon o radu zapravo uređuje Zakonom o trgovini tako da zabrani rad trgovinama. I da bi sve bilo još apsurdnije, donesena je odluka da radnici ipak mogu raditi u te dane, tj. slagati robu u dućanima na police, čistiti prostore, ali ne smiju biti otvoreni dućani i ne smiju prodavati robu. Pa gdje ste tu zaštitili radnike?

Kako je moguće da je Ustavom zagarantirano pravo na rad svima, a onda mogu raditi samo neki? Je l’ mi umjesto nadolazeće 2024. možda živimo u Orwellovoj 1984. gdje su svi jednaki, samo su neki jednakiji od drugih? Kako je moguće da mi trgovci plaćamo najam poslovnih prostora kao i ugostitelji, restorani, kafići, barovi, kladionice i kiosci, a onda je njima dozvoljeno raditi, a nama nije? Je l’ li to jednaka, korektna i fer pozicija na tržištu?

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

I onda nam još serviraju tezu kako bi bilo divno produžiti turističku sezonu ulažući u kongresni turizam (petak i subotu su u pravilu kongresi i predavanja, a onda nedjeljom kad gosti mogu malo prošetati gradom, gle čuda, ništa ne radi!). Zaista fenomenalno!

Zamislite posao u trgovini gdje vam neko oduzme 18 radnih dana u sezoni, a mučite se pokriti troškove kroz pet zimskih mjeseci (pametnije i bolje je ne raditi, ali želite participirati u ponudi i produljenju turističke sezone pa unatoč gubitku radite i zimi) i jedva čekate Uskrs da dođu gosti ,a onda opet gle čuda ne možete raditi dva dana.

Zamislite gosta koji dođe u apartman za Uskrs, a onda dva dana ne može kupiti osnovne namirnice. Da im možda javimo da ponesu od doma?! Navodim primjere u turizmu i turističkim destinacijama i mjestima i gradovima na Jadranu, a ima i drugih primjera. Zamislite cvjećarne i dućane koji prodaju cvijeće i svijeće za blagdan Svih svetih, a zabranjen im je rad za blagdane. Pa zar to nije paradoksalno i da ne kažem nenormalno. Kad ljudi očekuju najveći prihod, država im zabranjuje rad.

I onda ti velevažno daju subvencije i poticaje za otvaranje samostalnog poslovanja da bi te Zakonom o trgovini u drugom koraku ubili. Ako nije bilo dovoljno argumenata, evo sad malo o brojkama:

Udruga Glas poduzetnika broji preko 200.000 članova. Ne uzimajući u obzir velike lance u turističkim mjestima duž obale, a i u ostalim kontinentalnim mjestima koja su vezana uz turizam imate više od 50.000 malih poduzetnika i poslovnih jedinica koje ostvaruju određeni prihod. Uzmimo konzervativno da je to tisuću eura u prosjeku dnevno (realno je daleko više). To je 50 milijuna eura dnevno.

Pomnožite to s 18 radnih dana koji su vam uskraćeni i dobit ćete 50.000.000 € x 18 = 900.000.000 eura (devetsto milijuna eura). Pametnome dosta. Kakvo divno blagostanje mora biti u državi koja se odriče ovakvog prihoda od PDV-a i poreza na dobit! Nažalost, opet je donesen jedan zakon na brzinu, bez dubljeg promišljanja i bez konzultacija struke što će prouzročiti znatnu štetu i nanijeti velike gubitke malom i srednjem poduzetništvu, a i državi u cijelosti.

A tako je malo potrebno zdrave pameti i dobre volje da se prava radnika, a i poduzetnika zaista poštuju i da svi budu zadovoljni. Ovako ponovno moramo tražiti pravdu na Ustavnom sudu kao i 2009. godine kad je ovakav zakon pao”, napisao je Kolar.