Prema posljednjim podacima WIIW Instituta (The Vienna Institute for International Economic Studies) prosječna bruto plaća u Hrvatskoj iznosila je 2.014 eura u ožujku 2025. Hrvatska se tako, u usporedbi sa zemljama u okruženju, i dalje nalazi u gornjem dijelu ljestvice prema visini prosječne bruto plaće, pišu analitičari RBA.

Javni sektor

Najvišu prosječnu bruto plaća u razdoblju od siječnja do ožujka 2025. ponovo bilježi Slovenija, a ista je iznosila u prosjeku 2.464 eura. Slijede Poljska (2076 eura) i Hrvatska koja je premašila Češku u prvom tromjesečju. Niže prosječne bruto plaće od navedenih zemalja zabilježile su Češka (1871 eura), Rumunjska (1831 eura), Mađarska (1.681 eura), Slovačka (1518 eura) i Bugarska (1249 eura). Iako je u razdoblju od 2009. godine rast prosječnih bruto plaća u Hrvatskoj bio relativno spor u usporedbi sa zemljama u okruženju, posljednjih nekoliko godina zabilježeno je značajno ubrzanje tog trenda.

Poseban doprinos tome imao je snažan rast plaća u javnom sektoru, rezultat sveobuhvatne reforme plaća javnih i državnih službenika provedene tijekom 2024. godine. Istodobno, iako postupno sve blaži, izraženi inflatorni pritisci koji traju od kraja 2021. oblikuju dinamiku kretanja plaća u realnom izrazu.

U većini promatranih zemalja iz okruženja, iako uz postupno usporavanje, prosječne stope rasta potrošačkih cijena u promatranom razdoblju i dalje su bile znatno iznad ciljanih razina središnjih banaka.

Iako dinamika usporava, izražene prosječne godišnje stope inflacije tijekom prvog tromjesečja ove godine bilježe Mađarska (+5,4%), Rumunjska (+5,2%), Hrvatska (+4,7%), Poljska (+4,3%), Slovačka (+4,2%), Bugarska (+3,9%), Češka (+2,8%) te naposljetku Slovenija (+2,1%).

Posljednji podaci Eurostata pokazuju da je minimalna bruto plaća obračunata za drugi dio 2025. u Hrvatskoj iznosila 970 eura. Očekivano, značajno viša minimalna bruto plaća zabilježena je u Sloveniji (1278 eura) i Poljskoj (1100 eura). Rast plaća koji je već ostvaren, zajedno s visokom zaposlenošću i kroničnim manjkom radne snage, upućuje na nastavak solidnog rasta nominalnih primanja u promatranim zemljama. S postupnim popuštanjem inflatornih pritisaka očekuje se i nastavak realnog rasta plaća.

No, pritom se nameće pitanje produktivnosti – u aktualnom gospodarskom okružju ona će vjerojatno rasti sporije od plaća. Tržište rada pritom pokazuje otpornost, ali i sve veću ranjivost. Zbog nedostatka radnika, brojna su poduzeća tijekom razdoblja gospodarskog usporavanja odlučila zadržati postojeće zaposlenike, kako bi se zaštitila od skupog i dugotrajnog procesa novog zapošljavanja kada rast ponovno ubrza.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Manja učinkovitost

Ova praksa dodatno je stegnula tržište rada, ali istovremeno smanjila njegovu učinkovitost te usporila rast produktivnosti. Istodobno, nedostatak radne snage povećava pregovaračku moć zaposlenika, što potiče daljnji rast plaća i može održavati inflacijske pritiske.

Pritom treba imati na umu da se dinamika i struktura tržišta rada značajno razlikuju među državama i sektorima, pa je cjelokupnu sliku nužno promatrati u tim specifičnim okvirima, zaključuju analitičari RBA.