Svi koji planiraju kupiti stan na kredit, a imaju za hrvatske pojmove visoku plaću, izgubit će već krajem ove godine najpovoljniju opciju po kojoj to mogu realizirati bez jamaca. Nakon toga više se neće moći dobrovoljno odreći gotovo cijele svoje plaće u korist vjerovnika. Vlada je najavila izmjene Ovršnog zakona koji mogućnost dobrovoljnog pristanka dužnika na ovrhu cijele plaće poznaje od 1999., a dosad se u to nije interveniralo jer je bilo riječi o dobrovoljnoj opciji iz sfere slobodnog ugovaranja koju poznaje zakonodavstvo EU. Kod posljednje promjene Ovršnog zakona Sanaderova vlada tu je mogućnost čak izrijekom navela, no u izbornoj godini se očito predomislila, pa je prihvaćanjem inicijative više sindikata odlučila štititi dužnike od njih samih. Pomoćnik ministrice pravosuđa Boris Koketi, inače šef radne grupe koja će pripremiti nova rješenja, kaže da će se banke vjerojatno snaći i u tom slučaju, kao i građani, koji će za velike kredite uzeti sudužnike ili jamce. Najveći hrvatski stručnjak za ovršno pravo profesor Mihajlo Dika očekuje da će u slučaju da se kao problem pokaže manjak jamaca zbog toga što su mnogi građani zaduženi, splasnuti i plasman kredita i razina osobnih zaduživanja, a na to upućuje i ravnatelj HUB-a mr. Zoran Bohaček. “Sindikati se nisu zauzeli za novo rješenje zato što vode brigu o svom članstvu. Nekoliko ljudi je zakukalo da ne može vraćati kredite, a oni su odmah digli galamu i koriste se demagoške parole uoči izbora”, komentira profesor Dika. Budući da je preko noći Vlada stubokom promijenila stajalište, Dika problematizira sve, pa i pitanje kriterija za određivanje limita zalaganja plaće. “Zašto kao limit ne bi odredili da se ne može zahvatiti dvije trećine prosječnog osobnog dohotka? Tako bi se barem napravila manja razlike među građanima. Prema predloženom rješenju, onome koji prima 3000 kuna plaće moglo bi se zahvatiti u plaću do 1000 kuna, a dvije tisuće ostale bi za život što se smatra dovoljnim.

No ima i onih koji imaju sto tisuća kuna plaće, a koji bi mogli založiti samo 30 tisuća kuna dok bi im 70 tisuća kuna ostalo iako im toliko nije potrebno po kriteriju zadovoljavanja osnovnih životnih potreba. Ako se rješenje sastoji u tome da se ne smije zahvatiti u dvije trećine prosječnog osobnog dohotka, onda bi onaj sa 100.000 kuna plaće mogao založiti 90-ak tisuća kuna. Usto, bilo bi pošteno da dužnika s plaćom od 100.000 kuna koji, primjerice, duguje 200.000 kuna, njegov vjerovnik ne mora mjesecima čekati. Mogli bi im odmah oduzeti po 90 tisuća kuna, a za život bi takvom dužniku ostalo 10 tisuća kuna što je dovoljno“, objašnjava Dika. S tim u svezi napominje da slično rješenje postoji i u nacrtu aktualne Novele Obiteljskog zakona gdje se kao kriterij predviđa dvije trećine minimalnog osobnog dohotka koji ne smije biti zahvaćen alimentacijom. Za postojećim rješenjem već jako žali jer, kako kaže, u praksi funkcionira. Dika tvrdi da ima vrlo malo slučajeva gdje su se ljudi našli u ozbiljnim problemima, a za razliku od toga navodi da se svake godine neurednim dužnicima oduzima velik broj automobila danih na leasing što nije razlog da se ta opcija ukine. Iako će Vlada provesti ograničavanje raspolaganja imovinom a da pritom ne sačini analizu, Dika kaže da to struka ne može spriječiti iako patronalizam ovršnih propisa u osobnim financijama građana EU ne poznaje. ”To je čista politička odluka. Ako se ocijeni da su građani nesposobni da se sami brinu o sebi, onda neka ih štite i neka uvedu skrbine za sve građane Hrvatske. Na razini EU takvo se ograničenje nigdje ne spominje, koliko znam, tamo vlada načelo slobode ugovoranja“, zaključuje profesor Dika. Za novo se rješenje očekuje da bi trebalo stupiti na snagu prije kraja godine, a novonastajući srednji sloj treba početi računati s njegovim negativnim posljedicama. ”Efekt se ne bi trebao osjetiti na cijeni novca, ali ako nema jamaca, a iznos je maksimiziran na trećinu plaće, to bi moglo značiti smanjenje kredinih plasmana što će pogoditi najviše srednji sloj i mlade ljude koji trebaju doći do prvog stana”, kaže Bohaček. Na osnovi postojećeg rješenja, podsjetimo, banke odobravaju kredite sa znatno većim ratama od trećine plaće dužnika, no najprije procijene iznos koji je dovoljan za osnovno uzdržavanje pojedinca. Zato onima koji imaju 10 tisuća kuna plaću, a nemaju djece, odobravaju kredit s ratom od 7000 kuna. No Vladin potez se sagledava i kroz pokušaj da se ovršnim zakonodavstvom zaustavi osobna potrošnja zbog koje rastu krediti i zaduženost hrvatskih građana koja iznosi gotovo 100 milijaradi kuna pa je svaki zaposleni prosječno dužan 14 prosječnih plaća.