Nakon zatvaranja filmskog dijela Subersive festivala i dodjele nagrade za životno djelo trostukom oscarovcu Oliveru Stoneu, naš mladi filozof Srećko Horvat ugostio je britansko-pakistanskog ljevičarskog ideologa Tariqa Alija i američkog redatelja Stonea, koji su govorili o dokumentarnom serijalu "Neispričana povijest Sjedinjenih država", komentirajući odnose političke i financijske moći u Americi i Europi.

– Mladi kolega s festivala jučer mi je po prvi put pokazivao Zagreb. Gdje god bismo prošli, govorio je: ovo je privatizirano, privatizirano… Privatizacija je posvuda. Vidim mnogo samokritike u istočnoeuropskim zemljama, ljudi se žale i tome se divim. Propitivanje i kritika ono su što fali SAD-u. Istočna europa još uvijek posjeduje inteligenciju koja je u nas, ali i u amerikaniziranoj Zapadnoj Europi iščezla – primjetio je Oliver Stone.

U razgovoru su se posebno dotakli smrti Huga Chaveza, s kojim su obojica bili bliski, osudivši retoriku demonizacije Chavezove politike i novu glorifikaciju Margaret Thatcher, koja je nakon njene smrti bila prisutna i u hrvatskim medijima.

– Ako usporedite dvije nedavne naslovnice The Economista, jasno je kakva retorika danas vlada u medijima iza kojih stoji krupni kapital. Kad je Chavez preminuo, na naslovnici su imali: "Chavezovo trulo nasljeđe". Kad je Tatcherica preminula, pisalo je: "Margaret Thatcher, borac za slobodu". Nije važno što je M. Tatcher sahranila socijalnu politiku Velike Britanije, a Chavez je provodio sustavne socijalne reforme imajući u vidu one najugroženije. Ljudi koji brinu o narodu nisu popularni u svijetu liberalnog kapitalizma. Oni predstavljaju prijetnju totalitarnoj vladavini kapitala – ocijenio je Ali.

Horvat je dodao da je i jedan hrvatski medij nakon smrti bivše engleske premijerke napisao: "Samo nas Margaret Tatcher može spasiti".

– Ne znam koji je idiot to napisao, ali ako smatra da vas truplo može spasiti, znam neke koji bi bili vrlo sretni da ga se riješe – dodao je otrovno Ali.

Oliver Stone bio je mnogo emotivniji u sječanju na Huga Chaveza, koji mu je između ostalog bio i dobar prijatelj.

– Baš neki dan sam iznova shvatio koliko mi Chavez nedostaje, osobno i politički. Bio je istinski zaljubljenik u život, čovjek nevjerojatne karizme. Šarmirao je svakog u prostoriji, čak i predstavnike britanskih medija koji su mrzili. Obožavao je život. I obožavao je kavu. Govorili smo mu da ne smije piti 25 šalica kave na dan, da će ga kofein u kombinaciji s nespavanjem dotući, ali nije mario – radije je plesao s damama i do kasno u noč čavrljao o životu i politici – prisjetio se Stone.

Nemate mjesta?

Mali stan, velika garnitura? Ova rješenja koriste svaki centimetar dnevnog boravka

Inženjerski iskorak

Od DFV-a do Red Bull Ford Powertrainsa: Ford ponovno ulaže u tehnologiju Formule 1

Tariq ali dodao je da se trebamo zapitati zašto je Chavez bio toliko popularan na južnoameričkom kontinentu ako je bio tiranin, kakvim ga zapadni mediji vole opisivati.

– Politička scena u Europi pretvorila se u periodičke izmjene fotelja između opcija među kojima zapravo nema razlike. Nema više ljevice i desnice, imamo samo ono što nazivam ekstremnim centrom, kojem Europska Unija diktira što i kako činiti. A nije uvijek bilo tako. Jedino što je bilo zajedničko istočnoj i zapadnoj europi nakon Drugog svjetskog rata bilo je izdvajanje za zdravstvenu i socijalnu skrb te domove siromašnima. Toga danas više nema. Zadržalo se samo u Južnoj Americi. I zbog toga se demonizira Chaveza i druge lidere, iz straha da bi se socijalna svijest mogla proširiti na druge kontinente.

Komentirajući Occupy pokret, Oliver Stone je rekao da se radilo o ideološki previše raspršenom projektu, zbog čega se široj zajednici bilo teško poistovjetiti s njim.

– U 99% onih koji nisu najbogatiji previše je socijalnih razlika da bi mogli djelovati ujedinjeno. Rekao bih da su prosječnom Amerikancu ti protesti djelovali poput antiratnih okupljanja hipika u Nixonovo doba. Nisu ih razumjeli, možda su ih se čak i bojali. Occupy zato možda nije uspio, ali ipak, moramo uzeti u obzir da u Americi trenutno živi pedeset milijuna siromašnih ljudi, a kapitalom upravlja tristo tisuća direktora. Ako se uskoro nešto ne promijeni, čeka nas revolucija nalik na onu u Francuskoj 1789. godine – rekao je Stone.

Ai je dodao kako je najveća pogreška Occupyja bila odbijanje sudjelovanja u politici, jer protiv političkog se moguće boriti samo političkim sredstvima. Što se tiće hrvatskog ulaska u Europsku uniju, ocijenio je da se neće dogoditi nikakva radikalna promjena u odnosu na naš dosadašnji život.

– Da, granice će se otvoriti, ali gdje će ti mladi ljudi u potrazi za poslom otići? Posla u Francuskoj nema. Nema ga ni u Velikoj Britaniji. Španjolska i Grčka jedine su zemlje s više nezaposlenih mladih od vas. Promjene će zato biti deklarativne, ali ne i stvarne. Jesino što bi se moglo dogoditi je mnogo skandala nakon što europski revizori bace pogled na račune hrvatskih banaka. Dogodilo se svim drugim zemljama, sumnjam da ćete vi biti iznimka – zaključio je Ali.

Umirovljenici, studenti i ministri

Posebno je zanimljivo bilo vidjeti koliko se različitih ljudi okupilo na okruglom stolu u kinu Europa. Alija i Stonea s podjednakim su zanimanjem slušali ministrica Andrea Zlatar Violić, Rade Šerbedžija, sveučilišni profesori, studenti i srednjoškolci, umirovljenici… Iznimno mnogo slušatelja bilo je iz drugih država, pa su pitanja nakon predavanja postavljali ljudi iz Španjolske, SAD-a i drugih zemalja, a posebno je bio zanimljiv Austrijanac koji je samo zbog Subversivea vozio iz Beča, u kojeg se vratio odmah nakon predavanja.