Nakon što je u srpnju prošle godine prisilnom ovrhom imovine isplaćeno prvih dvoje štediša Ljubljanske banke iz Hrvatske, odvjetnik Milivoje Žugić najavljuje nove tužbe koje će ovih dana uputiti radi isplate stare devizne štednje. Također se očekuje da će vrlo skoro Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, nakon što je prije dvije godine zaključio raspravu, konačno donijeti presudu koja bi, prema očekivanjima tužitelja iz Hrvatske, trebala biti pozitivna za štediše. Premda, kako kaže Žugić, Europski sud ne sudi po presedanima, očekivati je da će se u praksi, kao što je dosad bio slučaj, pozivati na prijašnja stajališta tako da će prva presuda biti najvažnija.
Time bi se konačno ova iznimno duga i komplicirana pravna trakavica – čije posljedice osjeća 136 tisuća štediša iz Hrvatske koji su svoju štednju u bivšoj državi povjerili Ljubljanskoj banci – počela rješavati. Slovenci su, naime 1994. godine osnovali Novu ljubljansku banku, dok su staroj banci ostali dugovi prema štedišama izvan Slovenije koji se nisu imali od čega naplatiti.

Privatne tužbe
U slučaju Hrvatske riječ je o 900 milijuna tadašnjih njemačkih maraka, koliko se nalazilo na računu zagrebačke filijale, koja je po financijskoj snazi bila jača od centrale u Ljubljani. Kako je jedan dio štediša iskoristio mogućnost pretvaranja stare štednje u javni dug Republike Hrvatske, ukupna potraživanja pojedinaca smanjila su se na 300 milijuna DEM, dok je 600 milijuna DEM štedišama isplaćeno iz hrvatskog proračuna. Preostalih 300 milijuna DEM plus kamate raspodijeljene su na 136.804 štedne knjižice, od kojih je na 116.254 više od tisuću DEM. Jedan dio njih već je podnio privatne tužbe protiv Republike Slovenije. Tužbi je iz dana u dan sve više, a nadu da će oštećeni ipak doći do svog novca uvećanog za kamate dodatno je podgrijala presuda Vrhovnog suda kojim je određeno provođenje ovrhe nad preostalim nekretninama u vlasništvu zagrebačke filijale Ljubljanske banke. Odvjetnik Žugić kaže kako je odluka o ovrsi išla od Općinskog do Županijskog suda koji ju je proglasio nedopustivom budući da će se donijeti poseban sporazum između Hrvatske i Slovenije. Na kraju je prije tri godine Vrhovni sud dao za pravo vjerovnicima i donesena je odluka o prodaji.
Međutim, nerealno je očekivati da će se iz skromne imovine Ljubljanske banke u Hrvatskoj namiriti veći broj štediša. Prema procjenama, riječ je o oko 2,5 milijuna eura, dok su ukupna potraživanja građana dosegla 200 milijuna eura.
Vijest o isplati dvoje štediša nedavno su plasirali u slovenskom dnevniku Finance, ali bez navođenja da je riječ o prislinoj isplati. “Namjerno nisam želio govoriti u javnosti da su štediše isplaćene još u srpnju prošle godine, ali su me iziritirale tvrdnje po kojima ispada da su štediše isplaćene zahvaljujući dobroj volji Ljubljanske banke čiji su američki odvjetnici o isplati obavijestili Europski sud. Mi smo se prinudno naplatili. Slovenska strana borila se za nekretninu, ali je sud na kraju ipak dao nama za pravo”, kaže Žugić koji je tako za svoje klijente uspio izvući nešto više od pola milijuna eura od jednog objekta u Osijeku, a uskoro će, ako sve bude po planu, biti prodana još jedna nekretnina, a najčešće se spominju objekti u Zagrebu, Pagu i Zadru.

Pomoć Hrvatske
Vrhovni sud donio je presudu kojom se dozvoljava ovrha za 33 hrvatska građana, ali teško je očekivati da će za sve njih biti novca. Zato se većina uzda u presudu Europskog suda koju će Slovenija morati poštovati jer u povijesti ove pravosudne institucije Vijeća Europe nije zabilježno da neka država nije provela odluku tog suda. Žugić naglašava da je zastupajući štediše pred Europskim sudom u Strasbourgu imao veliku pomoć Hrvatske kao zainteresirane strane u tom slučaju, ali da država nema nikakvih prava tražiti taj novac. “Država može ulaziti u pregovore kad je riječ o prenesenoj štednji. Dakle, kad je riječ o 600 milijuna DEM, dok za ostalih 300 milijuna DEM koje građani nisu željeli prenijeti u javni dug Hrvatska ne može arbitrirati. Država se ne može dogovarati o nečemu što joj ne pripada”, kaže Žugić komentirajući nedavne najave da će Hrvatska uputiti službeni prijedlog Sloveniji da se dug Ljubljanske banke hrvatskim štedišama riješi međunarodnom arbitražom. Slovenska strana pak štednju želi proglasiti sukcesijskim pitanjem, te povezati slučaj s dugom koje pedesetak tvrtki iz Hrvatske ima prema Ljubljanskoj banci. Prema riječima predsjednika Uprave Ljubljanske banke Boruta Ožura, taj dug zajedno s kamatama iznosi čak 357 milijuna eura, od čega najviše duguje IPK Osijek. Iako je Vrhovni sud odlučio da se i u tom slučaju mora provesti ovrha, hrvatska je država preuzela rješavanje problema putem sukcesije, baš kao i slovenska sa štedišama. Slovenci su svojevremeno predlagali i osnivanje posebnog fonda iz kojeg bi se podmirila potraživanja štedišama iz država bivše Jugoslavije. Primjerice, štedišama u BiH Ljubljanska je banka dužna oko 135 milijuna eura.

Vlada bez odgovora kako se postaviti u slučaju štediša Ljubljanske banke

Zastupnik HNS-a Dragutin Lesar početkom 2005. uputio je Vladi zastupničko pitanje na koji će se način postaviti Vlada prema pitanju štediša Ljubljanske banke, na što je dobio odgovor da će stav Vlade biti “u izravnoj vezi s presudom Europskog suda za ljudska prava”. Kako je dvoje štediša koji su podnijeli tužbu tom sudu isplaćeno prije donošenja presude, Lesar je ponovio pitanje 14. prosinca prošle godine zatraživši odgovor kako će se Hrvatska postaviti u novim okolnostima. Kako odgovor Lesaru još uvijek nije stigao, Poslovni dnevnik postavio je slično pitanje, ali do zaključenja teksta odgovor, baš kao i Lesaru, nije stigao.