Zahuktavaju se novi procesi u sektoru poljoprivrede kako bi i kod nas udruženi proizvođači postali konkurentni, a za bolje pozicioniranje na tržištu to zahtjeva i – reprezentativnost. Velik poticaj za to u sektoru voća i povrća dolazi kroz Vladin Operativni program jačanja tržišnog kapaciteta sektora voća i povrća od 2021. do 2026., a na prijedlog Ministarstva poljoprivrede.

Dva su modela očekivanih projekata predstojećim ulaganjima u izgradnju i opremanje logističko-distributivnih centara (LDC) za voće i povrće.

Prvi u sklopu LDC projekta kao lokalna infrastruktura, s predviđenih 27 milijuna eura u veljači je odobrila EK koja je ‘zeleno svjetlo’ dala i za drugi model LDC projekta proizvođačke organizacije i partnera u vrijednosti 54 milijuna eura.

Primarni nositelji za potonje investicije, ali i korisnici tako izrađene infrastrukture, upravo su proizvođačke organizacije (PO) – subjekti koji su u Hrvatskoj praktički u povoju.

Najviše priznatih PO imamo u sektoru voća i povrća – pet, dok je šesta u nastajanju. Među onima koji prednjače s godinom osnutka pa nadalje je Poljoprivredna zadruga JabukaHR. Imaju pripremljen razvojni projekt prema kojem će u Poduzetničkoj zoni u Križu dogodine niknuti njihov LDC centar bruto površine 16.000 m2.

Projekt je naglašene logističke komponente jer će se na jednoj lokaciji, umjesto na nekoliko, obavljati usluga skladištenja i pakiranja. Po dobivanju građevinske dozvole najesen bi mogli početi s gradnjom, a do jeseni 2023. LDC bi trebao biti gotov, navodi upravitelj JabukaHR-a Luka Cvitan.

“Prvi smo i najrelevantniji kandidat koji će se javiti na natječaj radi sufinanciranja gradnje našeg LDC kako bismo bili još konkurentniji s minimiziranjem troška logistike. Projekt je vrijedan 20-ak milijuna eura, a 70% čine bespovratna sredstva, te nam je namjera stvoriti preduvjete kako bi nam se pridružili i drugi proizvođači.

To znači da bi se još veća količina jabuka slijevala zadruzi, čime bismo diktirali cijenu na tržištu. Veliki trgovački lanci traže domaći proizvod; ključno im je da potrošači dobiju kvalitetu, zbog čega kanimo kroz PO napraviti sinergiju proizvođača s vrhunskom kvalitetom.

Trenutno je najveća prepreka udruživanju psihološka barijera uslijed negativnih konotacija udruživanja iz prošlosti, ali krenut će kad se ona prijeđe i proizvođači udruže, budući da nema posrednika koji ostvaruje svoju zaradu, već u prvoj godini proizvođači ostvaruju benefite različitim polugama uključujući niže troškove”, poručuje Cvitan.

PZ JabukaHR, jedna je od prvih PO, a osnovali su je vlasnici OPG-ova, no broj članova stalno raste. Trenutno ih je 21 i predstavljaju našu najveću PO, a s voćnjacima na oko 300 ha čine oko 25% tržišnog udjela u proizvodnji jabuka u RH. Lani su članice isporučile oko 12.000tona jabuka, a ove godine pridružio se novi član s 30-ak hektara.

Zbog povoljnijih klimatskih uvjeta u cijeloj Europi očekuje se hiperprodukcija jabuka, dok u PZ JabukaRH na razini 15-ak tisuća tona. Rezultat zajedničkog nastupa prema velikim trgovačkim lancima je vidljiv, i Cvitan navodi da je JabukaHR na policama gotovo svih velikih trgovaca, dok je primarni dobavljač Kauflandu, Lidlu i Sparu te godišnje izvezu od 15 do 20% uroda.

“Na europskom tržištu borimo se s konkurencijom iz Poljske, Austrije i Italije, a dovoljno je reći da su svi talijanski proizvođači udruženi u dvije proizvođačke organizacije PO putem kojih stavljaju sve jabuke na tržište postižući tako benefite za proizvođače.

Luka Cvitan, upravitelj Poljoprivredne zadruge JabukaHR/PD

Kad je riječ o cijeni, mi u pravilu već postižemo od 0,50 do 1 kunu više u zajedničkom nastupu prema trgovačkim lancima, pa ostvarenu razliku proizvođači mogu uložiti u modernizaciju voćnjaka.

Smatram da samo udruženi proizvođači preko jedinstvene komercijale mogu ostvariti najpovoljnije uvjete prodaje trgovačkim lancima: u zajednici se svi proizvođači mogu posvetiti što kvalitetnoj proizvodnji, dok organizacija radi bitne usluge počevši od dobave paleta, skladištenja, kalibriranja, sortiranja i pakiranja do certifikacije”, ističe Cvitan dodajući da je JabukaHR prvi subjekt u ovom sektoru koji je dobio certifikat Dokazana kvaliteta – Hrvatska.

Bespovratan novac kao ‘okidač’
Ukupna alokacija bespovratnih sredstava za oba modela iznosi 81 milijuna eura, poziv je objavljen kao otvoreni postupak u modalitetu trajnog poziva, pa slijedom toga očekuju se promjene na tržištu u korist potrošača, kao i novi val udruživanja.

Prema Ministarstvu poljoprivrede, svaki pojedini sektor treba biti organiziran tako da u njemu djeluje nekoliko, prema brojnosti udruženih proizvođača, velikih i ekonomski jakih PO. Time se, tvrde, stvaraju pretpostavke za poštenije pregovaranje i uređivanje odnosa u skladu sa sektorskim ugovorima pomoću kojih se proizvođačima od strane prvog otkupljivača garantiraju količine, cijene i razdoblje otkupa njihovih proizvoda te drugi važni uvjeti otkupa.

Uspostavljene PO u velikoj većini slučajeva, međutim, po njima još nisu svojim članovima poslužile za koncentraciju ponude i jačanje njihovog tržišnog položaja, stoga što izostaje koncept zajedničke prodaje, a i broj udruženih proizvođača te njihov obujam proizvodnje u proizvođačkoj organizaciji je nizak.

Kako je u Uniji?
U EU djeluje nešto više od 3600 PO, 52% u sektoru voća i povrća, a ukupno 95% u osam članica među kojima se, osim vodećih i ekonomski najrazvijenijih, nalaze i manje članice poput Portugala (119) i Mađarske (60).

Od tzv. usporedivih članica Češka i Austrija imaju oko 30 PO, Slovenija 5, dok Estonija, Litva i Luksemburg nemaju niti jednu PO. U RH su priznate ukupno 23 PO iz 9 sektora poljoprivredne proizvodnje koje djeluju u kontinentalnom dijelu Hrvatske, a imaju oko 700 članova.

Pored pet PO u sektoru voća i povrća, te po triu sektoru žitarica, mlijeka i mliječnih proizvoda te govedine i teletine, važan je i sektor drugi proizvodi – krumpir, s 4 PO. Od 80-ak tona krumpira koji se godišnje proizvede u Međimurju, tamošnja tvrtka Agrobela iz Belica – PO s 8 članova, nastala prije godinu dana udruživanjem malih poljoprivrednih proizvođača.

Prema direktoru Damiru Mesariću prva prednost je udruživanje snaga te ističe: “Sada više nismo mali i nudimo do 5000 tona krumpira, što znači da smo puno konkurentniji, a unificirali smo svoju robu, i što se tiče obujma postigli smo zadovoljavajući nivo, no ciljamo na proširenje.

Najveći dio završi na domaćem tržištu, a uspjeli smo ove godine izvesti krumpir u Ukrajinu. Mogu svima poručiti da se udruživanje višestruko isplati samo se mora prijeći preko psihološke granice principa ‘sve radim sam’, odnosno kao u međimurskoj uzrečici: Kad želite nešto napraviti, sve glave skupa!”