Zagreb će uskoro, krajem ove ili početkom sljedeće godine, ostati bez još jedne tradicionalne znamenitosti i velike turističke atrakcije, zagrebačke Uspinjače! No, samo privremeno, na dvije godine, koliko će biti potrebno da se obavi kompletna rekonstrukcija, zamjena svih instalacija, vagona, tračnica, kompletnih konstrukcija, kako bi Uspinjača opet zasjala.

Grad Zagreb je ovih dana napokon raspisao natječaj u kojem traži partnere koji će obaviti cjelokupan posao revitalizacije Uspinjače, po modelu “ključ u ruke” u zadanom roku od 24 mjeseca, a kako je riječ o neserijskom, već unikatnom proizvodu, cjelokupni će zahvat biti obavljan po uputama Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode i stajat će, procjena je, 7,2 milijuna eura bez PDV-a.

Da će Uspinjača morati na kompletnu rekonstrukciju, jer su neki sustavi više, a neki manje dotrajali, zaključeno je još prije pet godina, nakon što je posebni sedmeročlani stručni tim za utvrđivanje nedostataka na Uspinjači ZET Zagreb, utvrdio da se Uspinjača više ne može održavati parcijalnim popravcima i djelomičnim rekonstrukcijama, nego se mora odraditi generalni zahvat cjelovitog uređenja, po svim funkcionalnim cjelinama.

Što se sve mijenja?
“U svakom slučaju, želimo li osigurati ponovno jedan trajniji period eksploatacije, na ponos našem Gradu i sugrađanima, a veselje stvarno velikom broju svekolikih turista koji su u zadnje vrijeme sve brojniji, nužno je provesti cjelovitu obnovu i revitalizaciju Uspinjače”, glasio je nalaz stručnog tima.

U dokumentu od 30 stranica taksativno je navedeno sve o stanju “stare dame”, koja je zadnji takav veliki i cjeloviti zahvat prošla prije gotovo 50 godina, 1974. Taj zahvat tada je trajao jednako dugo, oko dvije godine, premda uz sve pripreme i znatno duže, jer Uspinjača nije bila u funkciji od 1969. do 1974. Sve je toliko trajalo jer ZET je tada bio u besparici.

Ono što je zanimljivo kod aktualne rekonstrukcije jest da je projekt pokrenut koji dan prije smrti bivšeg gradonačelnika Milana Bandića, a nove gradske vlasti u vrijeme gradonačelnika Tomislava Tomaševića objavom natječaja taj projekt sada guraju dalje.

U projektnom zadatku potvrđuje se kako je nakon 133 godine postojanja, odnosno 49 godina eksploatacije sadašnje opreme, ona dotrajala, djelomično istrošena i oštećena, a pogotovo je istrošenost primijećena na konstrukciji samih vagona i jednog od kočionih sustava, dok je pogonski dio u boljem stanju.

Promijenit će se, dakle, uže, pogonski uređaji, kočnice, mehanički uređaji, poluge čeljusnih kočnica, dva vagona, elektrotehnički uređaji, upravljački, kontrolni i sigurnosni uređaji, cijela trasa s prugom, te objekti gornje i donje stanice, strojarnice i vijadukata na kojima je trasa pruge dužine 66 metara i vertikalnog nagiba od 52 stupnja.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Određeni su i uvjeti koje mora zadovoljiti nova oprema, čiji vijek trajanja mora biti minimalno 15 godina. Uspinjača treba odraditi 100 vožnji dnevno, odnosno 36.000 vožnji godišnje.

Onaj tko prihvati ovaj posao morat će napraviti i repliku postojećih vagona sa 16 sjedećih i 12 stajaćih mjesta, i to prema stručnom mišljenju Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode i nacrtima zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje.

Sadašnja dva vagona Uspinjače izrađena su inače 1974. u austrijskom brodogradilištu (!) Korneuburg na Dunavu. Pogonski upravljači sustav Uspinjače prije pola stoljeća izradio je Siemens. Zanimljivo, pogonski motor je istosmjerni, nazivne snage 28,5 kW, a zadnji ozbiljniji servis i popravak obavljen je 2018.

Dozvola za dva dana
Bude li sve prema planu i natječaj uspješan, u Gradu očito računaju kako bi Uspinjača u svom novom ruhu zasjala na 135 godišnjicu osnivanja. Na ideju o gradnji Uspinjače već davne 1888. došao je osječki građevinski poduzetnik David William Klein, koji je brojao prolaznike koji su koristili stube za Gornji Grad, te je zaključio da je promet dovoljno živ da se na tom mjestu izgradi Uspinjaču po uzoru na one u Budimpešti i Zürichu. Na Gornjem Gradu, kao i sada, već tada su se nalazili svi uredi hrvatske vlade i pojedini kulturni zavodi.

U listopadu te godine Klein je podnio molbu zagrebačkom gradskom poglavarstvu za građevinsku dozvolu, koja mu je izdana u rekordnom roku od dva dana, jer su u poglavarstvu bili oduševljeni idejom.

U pogon je Uspinjača puštena 1890. Biti će zanimljivo vidjeti koliko će novom neimaru trebati dana da dobije novu građevinsku dozvolu za rekonstrukciju Uspinjače, a tko će sve zagristi za ovaj posao biti će jasnije nakon 9. listopada, kada istječe rok za predaju ponuda.