Uz jake turističke ambicije, Hrvatska godinama ističe kako cilja postati globalno prepoznatljiva i kao destinacija vrhunskih vina od kojih će dobro zarađivati u izvozu.

Koliko je to (ne)realno, tek će pokazati vrijeme. Činjenica da su u vinogradarskom registru evidentirana samo 20.752 hektara vinograda nije baš za pohvalu i svjedoči da nismo iskoristili raspoloživi potencijal. Sačuvani dokumenti, naime, otkrivaju kako su se davne 1888. vinogradi ovdje prostirali na više od 170.000 hektara te da je još 1975. pod vinogradima bilo oko 80.000 hektara. Do 2003. vinska bilanca bila je pozitivna, više se izvozilo nego uvozilo, no onda je uvoz počeo strelovito rasti. I za 2012. sa 14.600 tona vina uvoz je količinski potukao 5800 tona izvoza. Međutim, u financijskom omjeru minus je sve manji, što svjedoči da u izvoz odlaze vrhunska vina s visokom cijenom.

Zarada od vina u izvozu u 2012. iznosila je 15,9 milijuna dolara, dok se trošak uvoza popeo na 18,4 milijuna dolara. Lani su se posebno nametnula dva tržišta, uvrstivši se prvi put među top 10 izvoznih lokacija. To su Kina, gdje je otpremljeno samo 147 tona vina za čak 1,18 milijuna dolara, svaka tona plaćena je 8052 dolara. Druga je Češka, kamo su prodane 2302 tone vina za 1,62 milijuna dolara, odnosno samo 707 dolara po toni. Najbolju cijenu prošle su godine postigla vina prodana u Sjedinjene Američke Države, vinari su na tom prekooceanskom tržištu po svakoj toni dobili 9914 dolara. Najveći kupac hrvatskih vina proteklih godina bilo je bosanskohercegovačko tržište, gdje je redovito završavalo godišnje oko 1300 tona. Hoće li ulazak Hrvatske u Europsku uniju i napuštanje bescarinskog tržišta Cefte na kojemu je BiH ostala vinarima uzrokovati probleme i povećati zalihe?

U koncernu Agrokor, najvećem proizvođaču u čijim se podrumima godišnje proizvede gotovo 18 milijuna litara vina, ne strahuju. Tržište Cefte, kažu, promatraju kao bitno, ali ne i primarno za internacionalizaciju svoga tržišnog nastupa. Rezultati koje ostvaruju u zemljama okupljenim u Cefti i dalje bilježe pozitivan trend, sličan onom iz prve polovice 2012. godine, što potvrđuje konkurentnost njihovih vina, ističu u koncernu. Podsjećaju da su nakon proteklih pet godina kontinuiranih ulaganja u vinograde i podrume ostvarili glavni cilj podizanja i standardiziranja kakvoće vina, što je ključno za dugoročni i održivi izvoz. Istodobno su, navode dalje, završili proces rebrendinga svih vina i destinacija, što će omogućiti jednostavniju marketinšku komunikaciju, odnosno plasiranje većih količina na tržišta država članica EU. U Badelu 1862 ne skrivaju ni zadovoljstvo ni konkretne podatke. Bilježe rast izvoza i za prošlu godinu i za polugodište 2013.

Lanjski izvoz naspram učinka iz 2011. količinski je, iznose, bio veći skromnih dva posto, no vrijednosno je jači 24 posto. Gotovo isti trendovi nastavljeni su i ove godine, uz iznimku srbijanskoga tržišta, gdje je izvoz u litrama uvećan za visokih 92 posto, no njihova najbolja izvozna tržišta su Njemačka, Kina i BiH. Zbog izlaska Hrvatske iz Cefte ni u Badelu ne očekuju probleme s budućim plasmanom svojih vina tradicionalno dobrim kupcima na tržištu BiH. Kvota koju susjedna država ima dogovorenu s Bruxellesom godišnje iznosi osam milijuna litara i vjerojatno, kažu, neće biti iskorištena do kraja godine. Stoga se u Badelu 1862 nadaju da  izvoz vina iz Hrvatske u BiH ne bi trebao podlijegati carinskom režimu.

Kada je riječ o trgovanju na srbijanskom tržištu, dosad su, objašnjavaju, koristili uvoznu kvotu za vina iz Hrvatske, a do kraja godine koristit će uvoznu kvotu koju Srbija ima sa EK. Godinama je Hrvatska najviše vina uvozila s makedonskog tržišta, lani 8423 tone (45% ukupna uvoza) u vrijednosti 8,3 mil. dolara. Zbog ulaska Hrvatske u Uniju i niske kvote za zajedničko tržište uvoz makedonskih vina od srpnja u velikom je dijelu podvrgnut plaćanju carine. Novi režim učinit će makedonska vina manje konkurentnima, što bi trebalo otvoriti prostor domaćim vinarima u čijim podrumima na zalihama leži više od 1,4 milijuna litara vina.