Hrvatsko gospodarstvo suočava se s otvorenim pitanjima koja su više mikroekonomske nego makroekonomske naravi.

Primjerice, u Hrvatskoj nema problema s platnom bilancom – krajem ožujka središnja je banka objavila da je tekući račun 2012. godine po prvi puta bio u plusu. Monetarna politika vjerodostojna je već gotovo dva desetljeća – valuta i stopa inflacije ostali su stabilni u tom razdoblju unatoč brojnim strukturnim promjenama koje su se dogodile. Vanjski dug je visok, ali njegov rast se usporio, a kućanstva i tvrtke postupno smanjuju prekomjerni dug.  S druge strane, postoje realne poteškoće koje upućuju na potrebu strukturnih promjena – smanjenje BDP-a, stopa nezaposlenosti, nedovoljne investicije i pad plaća u realnom sektoru. Postoje različiti stavovi o tome na koji način potaknuti rast potrošnje, stvoriti nova radna mjesta, potaknuti razvoj gospodarstva, no jedno im je uglavnom uvijek zajedničko, a to je poticanje ulaganja.  Ako tvrtka želi ulagati, treba joj kapital. Za stvaranje kapitala za financiranje ulaganja, tvrtke mogu: 
1. posuditi novac i uložiti ga u projekte koji im omogućuju otplatu duga i zaradu od te investicije;
2. zadržati dobit ili
3. unijeti dodatni kapital. 

U trenutnoj situaciji posuđeni novac je skup te povećava potreban povrat na ulaganje;  ostvarivanje dobiti, a posebno njezino zadržavanje, postalo je izazov te s obzirom na uglavnom niske razine pričuve u domaćim tvrtkama, jedini održivi izvor svježeg kapitala može doći iz inozemstva. Ako želimo oporavak ulaganja, otvaranje novih radnih mjesta i rast, moramo biti otvoreniji ulaganjima iz privatnog sektora, posebno inozemnim ulaganjima. Pokretanje ulaganja kroz državne tvrtke povećava rizik rasta javnog duga u budućnosti. To znači da moramo prihvatiti tržišnu ekonomiju koju pokreću privatna ulaganja, te poboljšati okvire i primjenu zakona tako da svi potencijalni ulagači budu sigurniji da će se politika dosljedno donositi i primjenjivati. Ovo je nešto što će investitori, pa tako i Ina, cijeniti i nagraditi novim ulaganjima i radnim mjestima, što vodi do ekonomskog rasta i većih poreznih prihoda.

Gdje se Ina ustvari nalazi u svemu tome? Kao i druge naftne kompanije u svijetu i Europi, i Ina posljednjih godina posluje u više ili manje nepovoljnom vanjskom okruženju, no unatoč tome ostvarena su ulaganja od više milijardi kuna. Ako ću biti posve iskren, neregulirano tržište s jasnim radnim okvirima, s bržom birokracijom i manjim administrativnim zahtjevima – to je već postala svojevrsna mantra i velikih kompanija poput Ine, ali i malih, privatnih poduzetnika. Svi mi priželjkujemo da hrvatsko tržište napokon doživi dugo očekivani rast, da potrošnja ponovno dosegne razine od prije 2008., da se otvore nova radna mjesta. Sve ove probleme prolazi i naša kompanija – ako pogledamo potražnju za naftnim derivatima, vidjet ćemo da je ona iz godine u godinu sve manja, ljudi troše sve manje i štede gdje mogu. Istovremeno, suočeni smo sa sve brojnijom konkurencijom te je poslovanje u takvim uvjetima pravi izazov. No, unatoč tome, razvijamo nove projekte u svim segmentima djelatnosti, ulažemo u nova istraživanja, obnavljamo svoju maloprodajnu mrežu – ukratko, borimo se da budemo što konkurentniji. Nema sumnje da će u narednom desetljeću nafta ostati glavni izvor goriva u energetskom sektoru.

Razvoj tehnologije na području vađenja plina i nafte u Sjedinjenim Američkim Državama zadnjih nekoliko godina ukazuje na povećanje količina plina i nafte u idućem desetljeću. Najnovija "Svjetska energetska prognoza" Međunarodne agencije za energiju predviđa da će fosilna goriva 2020. godine, u skladu s trenutnom politikom, zadovoljavati do 80 posto primarnih energetskih potreba. Drugi trend koji možemo očekivati u sljedećih deset godina je rastuća važnost energetskih potreba zemalja u razvoju. Kako su fosilna goriva (nafta, plin i ugljen) najjeftiniji oblici energije, većinu potreba za energijom s tržišta u razvoju zadovoljavat će ovi izvori. S obzirom na važnost energetskih potreba Kine i Indije, brzina ekonomskog rasta bit će ključni faktor koji određuje globalnu potražnju za energijom. Ina pozorno prati stanje potražnje za energijom na našim regionalnim tržištima, u svjetlu trenutne recesije i činjenice da srednjoročno očekujemo samo djelomični oporavak ekonomske aktivnosti – čak ni u tom vremenu ne očekujemo održive stope rasta poput onih zabilježenih u razdoblju od 2000. do 2007.  Još jedan čimbenik koji će obilježiti tržište nafte i plina bit će napredak u energetskoj učinkovitosti kao rezultat obveza poboljšanja energetske učinkovitosti u (ne samo) Europskoj uniji i SAD-u, te razvoja tehnologije u narednih 10 godina.

Obnovljivi izvori energije trajni su dio energetskog miksa, međutim troškovi proizvodnje i distribucije energije iz obnovljivih izvora još su uvijek na značajno višoj razini od troškova proizvodnje i distribucije energije iz fosilnih goriva. Upravo zbog toga, u proteklim desetljećima proizvodnja i korištenje energije iz obnovljivih izvora značajno je subvencionirana ili od strane država ili od strane samih potrošača – kroz različite oblike naknada, te su na taj način povećavani troškovi energije za krajnjeg potrošača ili su se stvarale dodatne obveze za državne proračune. Mnoge europske vlade posljednjih su godina značajno smanjile subvencije za obnovljivu energiju, a u idućem kratkoročnom razdoblju očekuje se i njihovo potpuno ukidanje.Obnovljiva se energija pojavila kao politički cilj u razvijenom svijetu 1970-ih godina i u međuvremenu je postala globalna industrija. Ali dok god ne razvijemo prihvatljivi i isplativi oblik skladištenja energije, izvore energije poput vjetra i sunca morat ćemo potpomagati konvencionalnim sustavima za proizvodnju energije.

Zbog toga će nafta i plin ostati nezamjenjivi izvori energije u sljedećih deset godina. U tom smislu, vjerujem da će Ina, i općenito naftna industrija, još dugo imati svoje mjesto pod suncem. Naša ulaganja, koja nas čine jednim od najvećih ulagača u zemlji posljednjih godina, nisu samo ulaganja sama po sebi – ovo je naša "polica osiguranja", jer ono što ulažemo sada vratit će nam se za tri, pet ili možda deset godina, no osigurat će da budućnost naše kompanije bude stabilnija, snažnija. Stoga će Ina nastaviti ulagati u svoje ljude, u najnovije tehnologije kako bi služila svojim potrošačima, osigurati si mjesto na konkurentnom tržištu, te držati se najviših standarda zaštite okoliša. Godine 2020. Hrvatska će imati još snažniju naftnu kompaniju koja će pratiti sve trendove energetskog sektora.

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz