Na kraju svakog redovnog posjeta Misije Međunarodnoga monetarnog fonda (MMF) njezini članovi daju zaključnu izjavu s preporukama vlasti i prioritetima, no ovaj put prioriteti su dobili predznak "hitnih", a za dio preporuka vezanih uz reforme mirovinskoga i zdravstvenog sustava te tržište rada i izrijekom se kaže da bi se moralo osigurati da se s primjenom počne već u drugoj polovici godine.

Osim što se među hitnim prioritetima ovaj put našao i oporavak kreditnog rasta (ali uz istodobno očuvanje financijske stabilnosti), preostala dva odnose se na višegodišnje preporuke ubrzanja provedbe strukturnih reformi i postupnu "ali trajnu" fiskalnu konsolidaciju. Podcrtavanje hitnosti i trajnosti utoliko se može iščitati i kao ocjena dosadašnjeg tempa Vlade u realizaciji reformskih planova. Ukratko, reforme se provode presporo, a bez njih nema ni pravog stabiliziranja proračuna. Sve je to važno zbog održivosti javnog duga, konkurentnosti i općenito srednjoročnih izgleda rasta. Za lanjsko smanjenje manjka na procijenjenih 4 posto BDP-a (strukturna prilagodba od oko 1,5 postotnih bodova BDP-a) kažu, doduše, da je to "dobrodošao prvi korak na putu prilagodbe". No, odmah potom sa žaljenjem se konstatira da je prekoračenje neodrživih izdataka za plaće te za mirovine i zdravstvo kompenzirano storniranjem dijela kapitalnih investicija.

U ovogodišnjem proračunu, pak, fiskalna konsolidacija potpuno izostaje, pa je istaknuta i jasna kritika da su proračunom za 2013.  "djelomično poništena pozitivna ostvarenja iz 2012., pa dodatnim mjerama politike treba uspostaviti njegovu vjerodostojnost". Nedavno najavljeno smanjenje plaća u javnom sektoru u MMF-u podržavaju, ali reforme su više od toga. Namjere Vlade u vezi sa srednjoročnim mjerama drže ohrabrujućima, no problem je što iza planiranih ušteda u mirovinskom i sustavu zdravstva zasad nema dovoljno eksplicitnih mjera. Rezultat dosad provedenih mjera, drže u MMF-u, ove bi godine mogao biti rast proračunskog manjka na 4,25 posto BDP-a, i to uz daljnji rast u idućim godinama, s tim da bi javni dug već do kraja 2014. premašio 60 posto BDP-a, odnosno 75 posto računajući i jamstva države. To bi bilo loše u smislu pristupa tržištima i cijene zaduživanja, a da se ne bi dogodilo, Vladi se sugerira da rebalansom svede proračunski deficit sa sada izglednih 4,25 na 3,5 posto BDP-a. To bi značilo čak oko 2,5 milijarde kuna ušteda.

Zvuči ambiciozno, a prijedlog MMF-a kako bi se to moglo postići podrazumijeva očito i dosta političke habrosti. Uz brzu provedbu nekoliko konkretnih mjera planiranih mirovinskih reformi te odlučne rezove u sustavu zdravstva, MMF-ov recept uključuje i daljnje smanjenje tekućih rashoda i subvencija, ali uz zaštitu nužnih kapitalnih rashoda. Sve u svemu, mjere poput ukidanja indeksacije povlaštenih mirovina, jače kontrole zlouporabe invalidskih mirovina ili racionalizacija mreže od 64 bolnice zvuče racionalno. Koliko je izvedivo, pokazat će vrijeme. Ono će pokazati i imaju li opaske MMF-a vezane uz bankarski sektor – u kojima se ističe važnost očuvanja motivacije banaka za odobravanje novih kredita te ostavljanja dovoljno prostora za konkurentno poslovanje banaka – veze s najavama i planovima ministra Slavka Linića vezanim uz ograničavanje minusa i kamata u kreditiranju građana.