Ponukan smjenom svojih devetero visokopozicioniranih kolega, jedan se djelatnik Porezne uprave javio u našu redakciju kako bi nam ispričao s kojim se problemima poreznici susreću.  

"Ne želim ulaziti u razloge smjene tih kolega, već bih htio otvoriti raspravu o uvjetima u kojima radi Porezna uprava. Proziva nas se da nismo efikasni u naplati poreza, što je istina, ali nije čudno. Mi uglavnom naganjamo ljude zbog nekoliko desetaka ili stotina tisuća kuna, a slučajevi kad netko utaji milijune guraju se pod tepih", kaže naš sugovornik, koji iz razumljivih razloga inzistira na anonimnosti. Ako ste savjestan poreznik, pa sami upozorite na neki sumnjiv slučaj, šef vam uglavnom kaže da ne čačkate previše, jer "nikada se ne zna tko stoji iza te firme". Reagira se tek nakon miga s više razine, primjerice, ako Uskok zatraži podatke od Porezne uprave, a neki šefovi i tada, za svaki slučaj, predmet stave u ladicu. "Na žalost, vrlo često ni Uskok ne želi ići do kraja, nego zatraže samo minimum podataka. Naši šefovi strogo se drže onoga što je od njih traženo i uglavnom im nije drago ako se previše revnosno prihvatimo posla, pa čak i onda kad tijekom nadzora naiđemo na neke dodatne nepravilnosti", kaže naš sugovornik.  Upozorava na cijeli niz tvrtki koje godinama ne plaćaju porez na dobit, no zbog toga ih nitko ne proganja.  

"Zabrinjava i to što su milijuni kuna poreza na promet nekretnina otišli u apsolutnu zastaru. Imamo tako slučaj tvrtke koja je u Zagrebu jeftino kupila i potom skupo prodala neke nekretnine, a da pritom nije plaćeno desetak milijuna kuna poreza na dobit i – nikom ništa, iako smo poslali cjelokupnu dokumentaciju policiji i DORH-u. Nisu nam ni potvrdili primitak, a kamoli nešto poduzeli.  Navodno je u pozadini cijele priče bio jedan tzv. kontroverzni poduzetnik, koji je zbog jednoga drugog slučaja pobjegao iz zemlje. Nakon nekoliko mjeseci vratio se doma i iako su u međuvremenu prošle četiri godine, nikada nismo ništa čuli o njegovu eventualnom suđenju", kaže naš sugovornik. A zašto Porezna uprava sama ne podiže više kaznenih prijava? "Zato što smo obeshrabreni, a za to je najviše kriv DORH. Državno odvjetništvo odbacuje golemu većinu naših prijava, pa čak i oni ambiciozniji među nama polako gube volju da se obračunaju s kriminalom", objašnjava. Podsjeća i na neke druge sporne slučajeve. "Tko je DORH-u dao za pravo na nagodbu s bivšim ministrom Petrom Čobankovićem? Pa on je bio optuženik, a ne svjedok! Zato će neki blagajnik otići u zatvor zbog mizerna duga. Od DORH-a eventualno možemo dobiti informaciju jesu li podigli kaznenu prijavu, dalje više nema načina da doznamo što se s tim slučajem događalo. Mi se izmučimo, radimo i po godinu dana na nekom predmetu, a netko onda sebi daje za pravo da sav taj trud uništi", optužuje poreznik. Osobito je loše stanje s utajom poreza, gdje je broj presuda izuzetno malen.

Iako Porezna uprava tu podiže i po nekoliko stotina kaznenih prijava godišnje, DORH ih u prosjeku odbaci 70 posto, a u zatvoru završi samo nekolicina utajivača. Tek nešto više bude ih osuđeno na uvjetne kazne."Ako neki slučaj prođe sve te filtere: nemotivirane djelatnike Porezne uprave i netransparentni DORH, ako ne naletite na korumpiranog sudskog vještaka ili suca i ako krivac bude pravomoćno osuđen, to još ne znači da će otići u zatvor, a zbog lošeg mehanizma kontrola vjerojatno nikada neće morati vratiti ukradeni novac". Problemima tu nije kraj. "Poreznicima ne idu na ruku ni neki zakonski propisi, primjerice, činjenica da relativna zastara nastupa već za tri godine. Ima i drugih loših zakonskih rješenja. Kako bi potaknula trgovinu dionicama, država ne naplaćuje porez pri trgovini udjelima u tvrtkama. "Taj se propis, međutim, ne koristi samo kod trgovanja na burzi, već i pri prodaji tvrtki koje ne kotiraju. Osnujete d.o.o. s minimalnim temeljnim kapitalom, a onda ga prodate nekome za par milijuna kuna, odnosno izvučete sav taj novac iz njegove tvrtke bez plaćanja poreza. Taj sustav koriste i hrvatski tajkuni, kupujući bezvrijedne tvrtke od ljudi koji su ih nečim zadužili".