Obiteljski biznis ponekad može biti blagoslov, a ponekad teret. Mnoge obitelji koje su razvile svoj posao od samog začetka počinju misliti o tome gdje će, kako i s kim taj postao završiti ili se nastaviti. O tim se problemima govorilo na konferenciji “Prodati ili predati – obiteljski izbor” koju su organizirali PwC Hrvatska i Poslovni dnevnik.

Činjenica je da sa svakom generacijom pada interes za sudjelovanjem u obiteljskom biznisu pa tako 60 posto druge generacije nasljednika ostaje aktivno, kada je riječ o trećoj, taj broj pada na 32 posto, dok je kod četvrte na 16 posto. Tm brojkama prkosi Franck, a svoju priču ispričao je njezin direktor Ivan Artuković koji je treća generacija u tvrtki.

‘Franck je 650 ljudi’
Kroz razgovor ga je vodio Saša Ćeramilac, a sve je počeo izrekom da su treće generacije one koje sve rasprodaju. “Ja to vidim kao upozorenje”, kaže Artuković koji je objasnio kako je izgledalo njegov ulazak u posao: “Kod profesionalnog razvoja nije bilo previše opcija. Obitelj me je kao vrlo malog usmjeravala u upravljanje, ali nije bilo pritiska kada bih trebao preuzeti kompaniju. Za sve je postojao plan, ali moj ulazak bio je kao kada mačka bacite u vodu pa sad ti isplivaj. Imao sam tada 28 godina. Bio sam u poslu i prije, u servisu aparata, razgovarao s ljudima, igrao nogomet s njima, slušao o tvrtki sa strane. Taj stil koristim i danas, odem među ljude da čujem što je na terenu.”

Povuklo se tu, naravno, i pitanje je li ikada opcija bila prodati, no odgovor je bio kratak: “Ne!” Često se danas govori o tome da smo u krizi upravljanja, ima li Franck pogled u budućnost? “Imamo neku strategiju do 2030. godine. Gledamo dugoročno i rekao bih da je to tako u obiteljskim tvrtkama. No, kada i ako se tvrtka ne razvija, bolja je opcija prodaja.”

U obiteljskom poslu ponekad je teško provesti svoje ideje, a kako se izboriti za to, pojasnio je sugovornik. “Počeo sam polako, gledao gdje možemo unaprijediti poslovanje, a zadržati obiteljsku atmosferu. Uveli smo neke sustave, radili tranzicije, uvodili ljude u posao”, rekao je pa prokomentirao ključne faktore za nastavak posla s novim generacijama. “Bitno je očekivanja obitelji usuglasiti s menadžmentom. Nastojimo graditi sve da nije toliko medijski vezano uz obitelj, Franck je 650 ljudi. Naravno da u svemu tome postiji i velika emocija, vežemo se uz biznis.”

“Otac je predsjednik Nadzornog odbora, ja sam izvršni direktor, a osim nas, nitko iz obitelji nije na rukovodećim pozicijama. Imamo dva neovisna člana NO-a, dva neovisna izvršna direktora. Više se savjetujem s ljudima izvan obitelji. Mi smo dioničko društvo, obitelj ima svoju kompaniju, a ona drži 76 posto dioničkog društva. Ima tu više slojeva ipotrebno je mnogo energije i ulaganja”, objasnio je Artuković kako su stvari posložene u kompaniji.

Obitelj prije svega
Da sve funkcionira kako treba, svaka obitelj u biznisu treba određena pravila: “Kod nas je pravilo da se nikada za ručkom ne priča o poslu. Moj djed bio je autoritet, tako su prakticirali i on i otac i dan-danas je tako. Obitelj je iznad svega, više smo kao Talijani. Ne nastojim raditi vikendom, subota i nedjelja posvećuju se obitelji, ne želim djecu opterećivati poslom. Starija kći bila je samo jednom u tvrtki, i to subotom. Ja sam kao tinejdžer znao što mi slijedi, ali ne bih volio to i za svoju djecu. Supruga mi je pritom velika podrška i veoma sam joj zahvalan”, zaključio je Ivan Artuković.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret