Digitalni euro trebao bi Europljanima omogućiti plaćanje digitalnim oblikom novca središnje banke, ali neće zamijeniti novčanice i kovanice niti će biti investicijski proizvod.

O njegovu razvoju, privatnosti, ograničenjima i troškovima na panelu “Digitalni euro: činjenice i zablude”, u Bruxellesu, govorili su Fernando Navarrete Rojas, španjolski zastupnik u Europskom parlamentu, Nele Nõmm, ekonomistica u Europskoj središnjoj banci (ECB) u Frankfurtu, te Georgina Garriga Sánchez, zadužena za medije i komunikaciju u projektu digitalnog eura.

Izvanmrežni novčanik

Kod internetskih plaćanja ECB planira primijeniti pseudonimizaciju, tehničko rješenje kojim neće biti moguće povezati transakciju s identitetom platitelja. Poslovne banke i dalje će provjeravati transakcije prema propisima. Višu razinu privatnosti trebala bi omogućiti izvanmrežna funkcija, bez posrednika i internetske provjere, pri čemu bi podatke o plaćanju imali samo platitelj i primatelj.

“Izvanmrežni digitalni novčanik zamišljen je kao digitalna inačica gotovine. Korisnik bi unaprijed prebacio određeni iznos na sigurnosni čip u mobitelu, a zatim bi mogao prenijeti novac na drugi uređaj jednostavnim približavanjem telefona. Primjerice, 10 eura moglo bi se prenijeti i bez internetske veze. Takvo plaćanje neće biti neograničeno: predviđeni su limiti stanja i pojedinačnih transakcija radi sprječavanja zlouporaba”, pojasnila je Sánchez.

Digitalni euro neće biti kriptovaluta, nego digitalna valuta središnje banke namijenjena plaćanju, a ne špekuliranju ili ulaganju. Sustav neće počivati na blockchain tehnologiji, nego na centraliziranoj evidenciji. Korisnici će mu moći pristupati putem aplikacije svoje banke ili zasebne aplikacije ECB-a. Komercijalne banke distribuirat će digitalni euro građanima, dok će ECB razvijati infrastrukturu.

Za zaštitu bankarskog sustava predviđeno je ograničenje iznosa koji pojedinac može držati u digitalnom euru. Spominjalo se 3000 eura, no konačna odluka još nije donesena. Ako bi korisnik imao taj iznos, a želio platiti 3500 eura, prvih 3000 eura naplatilo bi se s digitalnog novčanika, a preostalih 500 automatski s povezanog bankovnog računa. Izvanmrežni novčanik imao bi zaseban, vjerojatno niži limit.

“Digitalni euro nije štedni ni investicijski proizvod. Namijenjen je svakodnevnim plaćanjima”, istaknule su predstavnice ECB-a. Ne bi donosio kamatu, a ograničenje iznosa trebalo bi spriječiti masovno povlačenje depozita iz banaka i zaštititi financijsku stabilnost. ECB je testirao i scenarije s višim limitima, no simulacije nisu pokazale značajan rizik za stabilnost sustava.

Digitalno osiguranje

Štetu na automobilu danas možete prijaviti mobitelom, a novac dobiti i istoga dana

Nove mogućnosti

Kredit nije jedina opcija: Poduzetnici često ne znaju kako sve mogu financirati rast svojeg poslovanja

Predstavnice ECB-a odbacile su tvrdnje da je cilj projekta ukidanje novčanica i kovanica te naglasile da izbor ostaje na građanima. Digitalna opcija trebala bi odgovoriti na rast internetske trgovine i elektroničkih plaćanja, dok gotovina ostaje važna onima koji nemaju pametni telefon ili pristup digitalnim uslugama.

Razvoj digitalnog eura obrazlaže se i potrebom jačanja europske neovisnosti u plaćanjima. U 13 od 21 države europodručja građani se u velikoj mjeri oslanjaju na međunarodne kartične sustave poput Vise i Mastercarda jer nemaju domaću alternativu. ECB zato uspostavlja više lokacija za obradu transakcija kako kvar na jednoj od njih ne bi zaustavio sustav.

Troškovi u milijardama

Trošak projekta iznosi oko 1,3 milijarde eura za razvoj, dok se godišnji operativni troškovi procjenjuju na približno 320 milijuna eura. Vanjski razvojni troškovi procijenjeni su na oko 265 milijuna eura. Banke bi mogle za prilagodbu svojih sustava izdvojiti između četiri i šest milijardi eura u četiri godine, procjena je ECB-a koju je prenio Reuters. Troškove infrastrukture snosio bi Eurosustav, koji ne bi naplaćivao naknade za transakcije digitalnim eurom.

O troškovima je govorio i Navarrete Rojas, izvjestitelj Europskog parlamenta za digitalni euro. Upozorio je da se procijenjenih 1,3 milijarde eura odnosi na trošak Eurosustava, a ne na ukupnu vrijednost projekta. Najveći dio mogao bi pasti na banke i druge posrednike koji će morati prilagoditi infrastrukturu novom sustavu, no konačni iznos zasad nije poznat premda se procjene kreću u desecima milijardi eura. ECB očekuje da bi prihodi od izdavanja novca, takozvani prihod od emisije novca (seigniorage), mogli pokriti troškove infrastrukture Eurosustava.

Otvoreno je i pitanje naknada za trgovce čija visina još nije dogovorena. Prije uvođenja potrebno je usvojiti europski zakonodavni okvir, o kojem se još raspravlja. U Frankfurtu se priprema za mogućnost prvog izdavanja tijekom 2029. Prema prijedlogu, digitalni euro bit će dostupan i posjetiteljima iz drugih država, uključujući turiste. Za to će trebati otvoriti račun kod banke koja nudi tu uslugu. Predviđa se i mogućnost izdavanja fizičke kartice koja bi mogla objediniti digitalni euro i postojeće nacionalne platne sustave.