Objave ponuda za preuzimanje već duže vrijeme su rijetkost na domaćem tržištu.

Ove godine zasad nema nijedne, a lani ih je bilo šest, pa je na stranicama Hanfe najdulja lista – neobjavljenih ponuda. Takvih se nakupilo ukupno 18, s tim da najsvježija rješenja o nastanku te obveze sežu unatrag dvije-tri godine (za Končar Sklopna postrojenja i Koteks), a najstarija čak 2006. (za Jadran TMN, Fimu Validus, Herbos). U međuvremenu je nemali broj tih društava posrnuo i/li završio u predstečajnim nagodbama, sa značajnim promjenama visine kapitala, broja dionica i odnosa snaga. Iako je dvojbeno koliko, primjerice, (mali) dioničari Dalekovoda, Magme, Brionke, Elektroprometa… uopće polažu nade u to da bi mogli 'utopiti' dionice po cijenama iz vremena nastanka obveze preuzimanja za nekadašnje 'gazde', postojeće zakonske odredbe (i) danas hipotetski mogu iznjedriti i paradoksalne situacije. Pogotovo u slučajevima kompanija koje su kroz predstečajeve i dokapitalizacije dobile nove (većinske) dioničare.

To je, čini se, i glavni razlog zašto je Ministarstvo gospodarstva iniciralo prijedlog izmjena Zakona o preuzimanju dioničkih društava koji je ovih dana osvanuo na stranicama Ministarstva financija radi javne rasprave. Ukratko, mnoge od onih koji su možda (još) računali na objavu ponude te će zakonske izmjene uputiti na individualne tužbe. Vladin prijedlog, naime, predviđa mogućnost poništenja dijela rješenja Hanfe koji se odnosi na obvezu objave ponude ako obveznik uspije uvjeriti regulatora u "promijenjene okolnosti". Dojam je, doduše, da predlagateljima izmjena zakona nije baš do velike rasprave o toj zakonskoj noveli. Prvi od predviđena dva tjedna za raspravu prošaran je praznicima, a valja istaknuti i da prijedlog predviđa hitnu proceduru izglasavanja. Zakonopisci to objašnjavaju željom da se "otklone mogući poremećaji u gospodarstvu", pravno uredi zaštita malih dioničara i spriječe zlouporabe.

Zato se, kažu, prijedlogom uređuju "promjene okolnosti nakon nastanka obveze preuzimanja" i definiraju situacije temeljem kojih Agencija može ukinuti dio rješenja kojim je ponuditelju (i/li osobama koje s njim djeluju zajednički) bila naložena objava ponude za preuzimanje. Mnogima takvo objašnjenje ne zvuči previše uvjerljivo jer spomenuti razlozi nisu od jučer, kao što nije od jučer ni problem slabo funkcionirajućeg pravosuđa i trajanja pravorijeka upravnih postupaka vezanih uz (ne)objave ponuda preuzimanja. S tim problemima, pak, moraju računati i dioničari koji se eventualno odluče na individualne tužbe u slučajevima u kojima će Hanfa "amnestirati" obveznike preuzimanja. Međutim, oni koji dosad sami nisu ništa poduzimali, a njihov "slučaj" seže unatrag više od pet godina, za početak vjerojatno ne mogu biti sigurni ni imaju li za pojedinačnu tužbu problem zastare, što kod nas često iskrsne kao usputni problem.

Burzovni profesionalci problematičnim drže i sam prijedlog izmjena zakona. Opet imamo prijedlog zakona s previše diskrecijskog odlučivanja, kažu. Pritom uglavnom aludiraju na prostor koji se Hanfi daje u procjenjivanju okolnosti nakon nastanka obveze preuzimanja u zahtjevima za poništavanje dijela njezina rješenja, što može biti zbog spuštanja ispod praga od 25 posto dionica s pravom glasa (uslijed dokapitalizacija u predstečajevima), ali i zbog "drugih značajnih promjena okolnosti u ciljnom društvu". Zakonopisci, međutim, kažu da će izmjene zakona omogućiti "daljnje olakšanje i unaprjeđenje poslovanja svih sudionika u postupcima preuzimanja dioničkih društava, te dodatnu zaštitu malih dioničara".

Prijedlogom izmjena zakona propisuju se tako i uvjeti pod kojima ponuditelju i/li osobama u zajedničkom djelovanju prestaje isključenje prava glasa i prije isplate i prijenosa dionica pohranjenih u ponudi za preuzimanje. Osim otuđenja dionica, odnosno pada ispod praga od 25 posto dionica s pravom glasa, isključenje prava glasa ubuduće će prestati i po izvršnosti rješenja Agencija o ukidanju naloga za objavu ponude za preuzimanje. Uz već spomenuti pad ispod praga 25 posto, to se predviđa i u situacijama promjene visine temeljnog kapitala, odnosno kada obveznik ponude izgubi kontrolu jer drugi dioničari steknu veći postotak dionica s pravom glasa. Sve u svemu, novim su izmjenama zakona izgledi za lovce na ponude preuzimanja dodatno smanjeni.