Prijedlog Zakona o obveznim naknadama u stečajnom postupku koji je već izazvao nevjericu poslodavaca, mogao bi biti još jedan zakonski prijedlog Kukuriku koalicije o kojem će konačni sud donijeti Ustavni sud. Spornim dijelom njegovog sadržaja smatra se retroaktivna primjena novih pravila u stečajevima tvrtki koji već traju, a koji će znatno pogoršati poziciju njihovih vjerovnika.

Naročito se to odnosi na banke. Njih se, naime, tjera da brže preuzimanju imovinu tvrtke u stečaju ili će se država progurati ispred svih vjerovnika, uključujući i radnike, te 'oteti' i do 20 posto vrijednosti imovine koja se proda u stečaju.S namjerom ubrzavanja stečajnih postupaka i snižavanja troškova, novi zakon uvodi obvezne naknade za sve stečajne postupke u tijeku. Tako će država uzeti 15 posto vrijednosti prodane imovine u stečaju ako se ona unovči unutar 18 mjeseci od posljednjeg izvještajnog ročišta. Probije li traženje novog kupca taj rok država će udariti namet od 20 posto. No, u slučaju da se imovina ne proda, država će za svaku godinu penalizirati tvrtku u stečaju sa pet posto procijenjene vrijednosti imovine. Stečajni dužnik bit će oslobođen od nameta ako vjerovnici u cijelosti ili djelomično preuzmu imovinu. Obveze prema državnom proračunu nema ni u slučaju da se kroz stečajni plan preuzme tvrtka ili u nju uđe strateški partner s namjerom zadržavanja zaposlenika i nastavka poslovanja.

S obzirom na činjenicu da su najveći vjerovnici u stečajevima upravo banke koje su svoja potraživanja osigurale hipotekama, stručnjaci smatraju da su izgledna meta novog zakona upravo one. " Nova naknada najviše će utjecati na razlučne vjerovnike jer je vrlo malo imovine neopterećeno hipotekama, a zakonom se potiče razlučne vjerovnike da preuzmu imovinu jer se u tom slučaju ne obračunava naknada. No, pitanje je koliko takvo rješenje može ubrzati stečajne postupke jer oni ne ovise toliko o volji vjerovnika već o tržištu", prokomentirao je za Poslovni dnevnik nekadašnji stečajni upravitelj Peveca, danas predsjednik Uprave, Darko Šket. U uvjetima zamrznutog tržišta nekretnina, problem koji se otvara je pitanje cijene, odnosno tko će izvući deblji kraj uz visoke diskonte u prodaji. Iskustvo pokazuje da se na ponovljenim dražbama imovina uspije utržiti po punoj nižoj cijeni od procjene sudskih vještaka pa novi namet oštećuje razlučne vjerovnike.

Primjerice, ako je imovina procijenjena na 10 milijuna kuna, a banka ima hipotekom zaštićeno potraživanje od osam milijuna, u slučaju da se imovina proda za sedam milijuna na što još država uzme između 15 ili 20 posto, jasno je da banka osjetno gubi. Država je pripremila i osigurač da se proračun ne bi izigrao: porezna osnovica je prodajna cijena, ali s uključenim potraživanjima razlučnih vjerovnika. Tako se naknada ne može platiti samo na ugovornu cijenu od, primjerice, jedne kunu već na ukupna milijunska potraživanja. Upravo na kartu isplativosti računaju u Ministarstvu financija jer je banci isplativije unutar 18 mjeseci preuzeti imovinu i s njom sve troškove, od komunalnih naknada do doprinosa, te joj sami tražiti kupca. Takva ideja zasigurno neće naići na entuzijazam u bankama koje je Ministartvo financija u zadnjih par mjeseci 'išamaralo' Zakonom o potrošačkom kreditiranju, sud nepravomoćnom presudom u slučaju 'švicarac', a HNB strožom regulativom za loše kredite.

Prigovora bi mogao imati upravo regulator jer banke imaju ograničenje ulaganja u materijalnu imovinu. No, po pitanju treba li banke jače pritisnuti da preuzimaju hipoteke stručnjaci su podijeljeni. Zagrebački odvjetnik Mićo Ljubenko smatra da banke ne bi smjele bježati od svoje odgovornosti. "Nije loše da se povlače potezi koji će motivirati banke i razlučne vjerovnike da unovčuju imovinu. Banke ne bi trebalo štedjeti jer su one imale logistiku stručnih službi, odvjetnike, revizore i unatoč svemu plasirale kredite. Zato trebaju snositi dio odgovornosti zbog svojih poslovnih modela", kaže Ljubeko napominjući da stečajni postupci djelomično i traju predugo jer nema dobrih mehanizama da se banke natjera da unovčavaju 'vegetirajuće' hipoteke.

No, problemima najnovijeg propisa tu nije kraj, a retrogradna primjena mogal bi biti ulaznica za vlak sa smjerom Ustavni sud. "Ako su obveznici plaćanja naknade sve tvrtke nad kojima je stečaj otvoren i odluka prođe u ovakom obliku, to je faktički retrogradna primjena zakona", kaže Ljubenko. Propisom se također u pitanje dovode sve inicijalne procjene opravdanosti stečajnih postupaka koje su u nekim slučajevima, poput stečaja Name, učinjene prije više od deset godina. Stečajni upravitelj na početku procesa donosi procjenu ima li smisla voditi stečaj, odnosno ima li za to dovoljno imovine. Ona je u tim procjenama često bila i rubna pa nametanje novih troškova postupka dovodi u pitanje te elaborate.

"Takvim propisom država neće financijski puno profitirati, a neće riješiti problem ogromne sive zone u stečajevima, a to su one tvrtke bez imovine u kojima se vjerovnici nisu uspjeli naplatiti ni u minimalnom iznosu, a koje se brisanjem iz registra masovno aboliralo", zaključuje Ljubenko. Podsjetimo, upravo su drakonska naknade izazvala šok među domaćim poslodavcima koji su se pismom obratili Ministarstvu izražavajući svoje nezadovoljstvo. Prema nekim procjenama u Hrvatskoj je tijeku oko 3000 stečajnih postupaka; od njih 89 traje dulje od 10 godina.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Marketing sutrašnjice

PANEL – Mediji i marketing: „Brojke više ne znače ništa ako publika ne vjeruje“