Iako se podpredsjednik Vlade Branko Grčić ovih dana uz pozitivne gospodarske pokazatelje pohvalio i stanjem proračuna te čak tri milijarde kuna manjim deficitom u prvih pet mjeseci, to zasad ne utječe na ritam operacija državnog zaduživanja. Kao što se najavljivalo prilikom ožujskog izdanja 1,5 milijardi eura vrijednih euroobveznica, sljedeća runda (re)financiranja bit će na domaćem tržištu, i to negdje uoči dospijeća 350 milijuna eura, tj. oko 2,6 milijardi kuna domaćeg obvezničkog duga iz 2005.

Te obveznice na naplatu stižu za nepunih mjesec dana (14. srpnja) pa su u Ministarstvu financija već krenuli s pripremama novih. I ovaj put Vlada namjerava prodajom obveznica povući znatno više od iznosa dospijevajućeg duga. Neslužbeno doznajemo da je ciljana veličina oko pet milijardi kuna, ali među tržišnim akterima procjenjuje se da bi Ministarstvo fianncija na kraju moglo ići i na više. Plan je da se nove obveznice plasiraju na rok od deset godina, a valja naglasiti i da bi trebale biti "čiste kunske". Budući da trenutno najdulje dospijeće kunskog državnog duga iznosi pet godina, prinosi na kunske obveznice dospijeća 2020. (a kreću se nešto iznad tri posto) nisu najpouzdaniji cjenovni orijentir.  Uz tako postavljene osnovne elemente nove državne obveznice među bankarima se već s dosta izvjesnosti govori kako kupce u prvom redu treba tražiti u mirovinskim fondovima.

Naime, u 10-godišnje izdanje u kunama banke se s obzirom na njihove bilance teško uklapaju. Dio bankara je očekivao da će Vlada u skoroj rundi zaduženja ipak ići i na nešto veći iznos. Jer, potrebe financiranja za otplate postojećih dugova (u prosincu stiže na naplatu još 5,5 milijardi kuna obvezničkog duga) i pokrivanje deficita su poprilične, a zbog izbora i ove godine treba osigurati i nešto 'zimnice' za rješavanje obveza u prvom kvartalu iduće godine. U raspredanju o veličini skorog zaduženja mnogi očito tipuju na to da nije izgledno da će uvjeti na financijskim tržištima najesen biti povoljniji. Premda ovotjedna sjednica američkog Feda nije podgrijala bojazni u pogledu rasta kamatnih stopa, neizvjesnosti u vezi s Grčkom i dalje su velike.

Njihov se utjecaj prilično zorno odražava i u cijeni odnosno prinosima na ožujsko izdanje hrvatskih eurooobveznica; cijena na tržištu pala im je na oko 90 posto, što implicira rast traženih prinosa do dospijeća na oko 4,5 posto (prilikom izdanja kupci su se zadovoljavali s nešto više od tri posto). Ipak, stvaranje zalihe zaduženja znači i ranije prikazivanje novog povećanja javnog duga, a Vladina vrhuška vjerojatno ne bi požurivala takve objave. Kako bilo, do kraja godine sigurno će se upriličiti još jedno izdanje obveznica jer 15. prosinca treba riješiti 5,5 milijardi kuna težak obveznički dug koji stiže na naplatu. Kolike će potrebe zaduživanja na kraju u 2015. iziskivati tekući deficit, ostaje vidjeti.

No, malo je vjerojatno da će se do kraja godine održati dinamika smanjenja deficita kojom se ovaj tjedan pohvalio ministar Grčić. Ističući kako je on do kraja svibnja bio tri milijarde kuna manji nego lani, Grčić nije precizirao što to znači i jesu li posrijedi usporedivi proračunski obuhvati. Odnosi li se to na sam državni proračun ili središnju državu uključujući i izvanproračunske fondove, dio kojih je od ove godine HZZO? Sve u svemu, i dalje je nepoznanica koliko se manjka akumuliralo do kraja svibnja ove godine. Lani u to vrijeme minus državnog proračuna je bio 9,5 milijardi, ali tada je to uključivalo i HZZO (i trošak sanacije veći od milijardu kuna).

Podpredsjednik Vlade nije nimalo razbistrio sliku ni opaskom o tome da je deficit državnog proračuna u pet mjeseci bio na samo četvrtini planiranog za 2015. Osim što pritom očito nije mislio na projekcije za sam državni proračun (za koji je planiran manjak 12,5 milijardi kuna), takva odstupanja u odnosu na planove i projekcije najblaže rečeno nisu za pohvale i nameću pitanje čemu uopće služe planiranja. Zbog svega je možda vezano uz razmjere smanjenja deficita važnije podcrtati usputnu opasku ministra Grčića da "treba biti oprezan" u tumačenju podataka koje je iznio. "Jer, neke račune platite ranije, neke kasnije", riječi su kojima je rekao vjerojatno više negoli podacima o smanjenju deficita.