Ini je zbog izostanka modernizacije dviju rafinerija u Hrvatskoj nanesena šteta koja se mjeri u milijardama američkih dolara, istaknuo je na nedavnom predavanju u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU) Ivica Billege, dugogodišnji menadžer rafinerijske djelatnosti u Ini. Modernizacija rafinerija trebala je, u skladu s ugovorom između MOL-a i Vlade, biti provedena od 2003. do 2008., ali dosad je završena samo prva od dviju faza modernizacije riječke rafinerije, dok je u Sisku ostvareno tek 10 posto prve faze. 

Sve zbog MOL-a
U Ini pak odgovaraju kako su od 2008. u razvoj rafinerijskih sustava u Rijeci i Sisku investirali više od pet milijardi kuna te da su sve odluke vezane uz modernizacijski program uvijek jednoglasno odobravala sva tijela društva, uključujući eventualne odgode ili otkazivanja određenih projekata, kada su tržišni uvjeti to zahtijevali. Billege kaže da rafinerije zbog izostanka modernizacije bilježe gubitke koji bi, da rade punim kapacitetima, a to je 3,2 milijuna tone godišnje u Sisku te 4,5 milijuna tona godišnje u Rijeci, iznosili 100 milijuna dolara godišnje, a danas je njihov minus između 30 i 50 milijuna dolara. "Kapaciteti se smanjuju kako bi gubici bili manji", kaže Billege, koji smatra da se jedan od odgovora odustanka od modernizacije nalazi i u razvoju MOL-ovih vlastitih rafinerija. U Ini pak tumače da je profitabilnost u izravnoj ovisnosti s tržišnim uvjetima i globalnim kretanjima, a ne ovisi samo o vlastitim proizvodnim kapacitetima i mogućnostima. 

Kriza u cijeloj Europi
Goran Šaravanja, glavni ekonomist u Ini, istaknuo je da je kompanija suočena s padom potražnje zbog recesije te da ne bi imala gdje prodati prerađenu naftu kada bi rafinerije radile punim kapacitetom. Naglasio je da su susjedna tržišta već zatvorena za Ininu prerađenu naftu. Zbog krize je, napomenuo je, zatvoreno 20-ak rafinerija u Europi. U Ini kažu da Billege svoj nalaz temelji na zastarjelim podacima te da zagovarajući povećanje proizvodnih kapaciteta zanemaruje globalne i regionalne tržišne realnosti. "Iznenađeni smo njegovom jednostranom argumentacijom koja u obzir ne uzima ključne elemente potrebne za ovakve analize. Time je javnosti pružio nepotpunu i nerealnu sliku rafinerijskoga poslovanja", ističu u Ini. Billege je objasnio da se njegovi izračuni izrađeni prema podacima na temelju kojih je i potpisan ugovor o modenizaciji, koji pak govore da bi ukupni profit dviju Ininih moderniziranih rafinerija bio oko 380 mil. dolara godišnje.

Kad bi se Ina zbog povratka svojeg izgubljenog tržišnog udjela odlučila i na damping od rekordnih 10 dolara manje po toni od tržišne cijene, uvjeren je Billege, uz puni kapacitet dvije rafinerije donosile bi ukupnu dobit od 300 milijuna dolara na godinu. Kako su ukupna planirana ulaganja u rafinerije dvije milijarde dolara, uvjeren je da bi se investicija brzo isplatila, kao što je to bio slučaj s moderniziranim MOL-ovim rafinerijama u Mađarskoj. Podsjetio je da se od prve, već dogovorene modernizacije rafinerija, odustalo još 1993. godine zbog rata, što je također utjecalo na gubitke. "Kada bismo danas imali sve preduvjete za modernizaciju i sutra počeli s radovima, prva rafinirana nafta mogla bi se početi proizvoditi tek 2019.", kaže Billege.