Europska središnja banka službeno je najavila kraj ere jeftinog novca; od srpnja prestaje neto kupnja obveznica, a kamatna stopa raste za 0,25 postotnih bodova. Očekivan, po mnogima i zakašnjeli potez s inflacijom izvan kontrole, posljedično znači povećanje domaćih kamatnih stopa na kredite i štednju.

No, on će u Hrvatskoj biti polagan i umjeren, jer bi ulazak u eurozonu i podizanje rejtinga države trebali značajno ublažiti rast kamatnih stopa.

Suočen s neumornim rastom inflacije (8,1% u svibnju) ECB kreće u zaoštravanje monetarne politike. Poručuju da nakon srpanjskog, u rujnu slijedi snažniji skok referentne kamatne stope potraju li inflatorni pritisci, ili se pogoršaju.

Pritom su u Frankfurtu (ponovno) revidirali prognoze inflacije na više, sada na razini 2022. kalkuliraju 6,8%, a 2023. na 3,5 posto. U prethodnoj prognozi smirivanje cijena prema ciljanih 2% najavljivali su iduće godine.

Premda su na adrese nekih domaćih klijenata počele stizati obavijesti banaka o povećanju kamatnih stopa na kredite, riječ je o onima kojima je u računici euribor. U zadnjih pola godine 6-mjesečni euribor porastao je 0,5 bodova, dok je njegova 12-mjesečna inačica viša oko 1 postotni bod.

Promjena kod NRS-a (Nacionalna referentna stopa) nema jer on reagira s vremenskim odmakom pa je u travnju nastavljen njegov pad. Inače, na kredite vezane na euribor otpada otprilike 18% ukupnih kredita građanima s varijabilnom kamatnom stopom, udio vezan za NRS je 67%, a na trezorske zapise 5,4 posto.

“Ove godine ne bi trebalo doći do porasta kamatnih stopa u Hrvatskoj na kredite, izuzev kredita kojima je kamatna stopa vezana uz euribor, a ako i kada se on dogodi bit će vrlo blag i polagan. Sigurno je da će biti sporiji i slabiji nego da ne uvodimo euro”, kaže glavni ekonomist HNB-a Vedran Šošić.

Klijentima kojima su najavljene veće otplate poručuje da se bankama obrate sa zahtjevom za spuštanje kamatne stope ili da refinanciraju kredit kod konkurencije. Objašnjava da će zamjena kune eurom od 1. siječnja značiti gotovo cjelokupno ukidanje obvezne pričuve bankama jer je u eurozoni nema, a u Hrvatskoj doseže 33 milijarde kuna.

Ukidanje bi se trebalo provesti u dva koraka, prvi već sa zelenim svjetlom Vijeća u srpnju, odnosno od narednog obračunskog razdoblja, a ostatak početkom 2023. To će bankama osloboditi oko 90% trenutno blokiranog kapitala.

Isto vrijedi i za ukidanje obveze održavanja minimalnih deviznih potraživanja od najmanje 37 milijardi kuna na koja sada banke praktično ne ostvaruju prinose.

Dakle, u uvjetima rekordne likvidnosti kreditori će na raspolaganju imati dodatnih najmanje 65 milijardi kuna za koja će tražiti kakve-takve prinose, dijelom po kreditima. Povrh toga, agencije signaliziraju da će ulazak pod kišobran eura, koji otključava širok instrumentarij ECB-a, biti nagrađen podizanjem kreditnog rejtinga države što je, ne manje bitno, sastavnica izračuna domaće cijene kredita koja ide na ruku klijenata.

HNB u nevjerici
Valjda napomenuti da će se ulaskom u eurozonu novi krediti odobravati isključivo uz euribor, dok će se NRS primjenjivati samo na već ranije odobrene kredite. Regulator pak gotovo s nevjericom gleda na aktualnu eksploziju kreditne potražnje. “Nezabilježeno je da se dogodio tako nagli skok potražnje u nekoliko mjeseci koji je nadmašio čak i pojačano zaduživanje početkom pandemije”, kaže Šošić.

Dok su u proljeće 2020. tvrtke gomilale likvidnost zbog neizvjesnosti i zaustavljanje aktivnosti, danas je trebaju radi financiranja većih troškova i cijena ulaznih sirovina zbog rata u Ukrajini i globalnih poremećaja, ali uz bitnu razliku da sada trebaju financirati i poslovanje u uvjetima snažnih gospodarskih performansi.

U brojkama, plasmani domaćim sektorima (osim središnje države) skočili su sa 5 posto u ožujku na 6,5% u travnju na godišnjoj razini zbog kreditiranja tvrtki (+8,5%), manjim dijelom stanovništva.

“Rast kreditne potražnje poduzeća vjerojatno je povezan s većim troškovima nabave uvoznih energenata i sirovina te s nastojanjem poduzeća da zaduživanjem uz postojeće povoljne uvjete preduhitre očekivani porast troškova zaduživanja”, ocjenjuje HNB u komentaru monetarnih kretanja za travanj.

Ukupni plasmani rasli su 2,7 milijardi kuna, na 254,5 milijardi, a pritom su treći mjesec snažno porasli korporativni krediti (1,9 milijardi kuna). Pooštavanje uvjeta financiranja nije se prelilo na kamatne stope, vele u HNB-u.

Dok tržišta očekuju da će referente kamatne stope u eurozoni do kraja 2023. otprilike dosegnuti 1,5 posto, bitna je poruka iz Frankfurta o odškrinutim vratima za snažnije intervencije na jesen. Bez detalja ostala je najava da će se boriti protiv fragmentacije na obvezničkim tržištima nakon početka stezanja monetarne politike.

Problem s PIGS-ima
Troškovi zaduživanja među pojedinim članicama već su počeli rasti, posebno među južnim državama ovisnim o ECB-ovom pumpanju milijardi eura kojem je sada došao kraj. Ekonomist Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta smatra da je odluka o podizanju kamatnih stopa došla kasno, no slaže se s ocjenama da kamatni udar domaćim klijentima nije vjerojatan.

“Puno veći problem bit će tretman prema PIGS zemljama (Portugal, Italija, Grčka, Španjolska) kojima je dosad ECB umjetno održavao niske kamatne stope na dug. Može se dogoditi vrlo čudna situacija da se u nekoj formi nastavi program otkupa obveznica tih država što bi nastavilo održavati niske ‘spreadove’ na prinose na javni dug, dok bi se ostalima nastavila podizati kamatna stopa”, kaže Lovrinčević.

Dodaje da bi to bi stvorilo “mutantnu monetarnu politiku dokazujući da te zemlje nisu samoodržive što je vjerojatno razlog zašto ECB toliko kasni”. “Odluči li se ECB ipak ići u tom smjeru, može se dogoditi da zdrave ekonomije plaćaju višu cijenu duga od onih bolesnih što je neodrživo, a tada bi i investitori mogli postaviti pitanje o vrijednosti takve zajedničke valute.

Ako euro krene slabiti, za Europu koja je uvoznik sirovina i energije, to bi automatski značilo nastavak uvoza inflacije u dugom roku”, zaključuje Lovrinčević.