Dok svi mediji u Hrvatskoj redovito izvještavaju o ukidanju ograničenja u zapošljavanju naših radnika u europskim zemljama, ali i sve masovnijim odlascima naše radne snage “preko bare”, ovih dana u zagrebačkoj Industrijsko-strojarskoj, posrednici u potrazi za radnom snagom traže primjerene kandidate za posao u inozemstvu gdje se dobna crta spušta sve niže, piše Slobodna Dalmacija.

Posrednici koje su angažirale inozemne tvrtke, naime, izravno u školama pokušavaju doznati imaju li završenih maturanata određene struke, po mogućnosti onih najboljih i najkvalitetnijih, koje bi onda nakon prijave na burzu odmah mogli “povući” na rad u inozemstvo.

Stipendiramo ih, pa gubimo

Jagma za našom radnom snagom i mamci za odlazak u inozemstvo, možda korisni za nekoga tko ne može naći posao, ipak imaju i svoju paradoksalnu stranu. To, primjerice, pokazuje ovaj zagrebački slučaj: naime, upravo zanimanje tokar deficitarno je i u nas te Grad Zagreb za njega osigurava stipendije u sve tri godine školovanja od 900 do 1500 kuna mjesečno. Računica pokazuje da u te tri godine učenik samo od stipendije može “zaraditi” i do pet tisuća eura, a budući da su one bezuvjetne, nakon toga nitko ga ne priječi da ode raditi u stranu zemlju. U razgovorima s brojnim ravnateljima srednjih škola u Zagrebu i Splitu doznajemo da ovakvi izravni dolasci u škole nisu još postali uobičajena praksa, osobito u Splitu, ali da ponude za odlazak na rad u inozemstvo na različite načine pljušte još dok su naši učenici u školskim klupama, nije ništa neobično zadnjih godina.