Nakon nove runde monetarnog zatezanja iz Frankfurta i paketa mjera Vlade izvjesno je da borba s obuzdavanjem inflacije, trenutno na 12,3 posto, ostaje rovovska i neizvjesna.

Unatoč kombinaciji ECB-ovog rekordnog podizanja kamantih stopa i izdašnog kriznog paketa mjera Vlade, projekcije inflacije ostaju nepromijenjene ili čak u blago uzlaznoj putanji.

“Nećemo mijenjati stopu inflacije zbog donesenih mjera. Vjerujemo da će se njima samo smanjiti potencijalni rizik da trenutne projekcije stope inflacije budu više, dok je ECB-ov potez očekivan”, kaže glavna ekonomistica Raiffeisen banke Zrinka Živković Matijević.

RBA analitičari netom prije predstavljanja vladinog paketa “za mirnu jesen” povisili su očekivanja inflacije s 9,2 na 10,6 posto ove godine, te 6,7 posto u 2023. te pri njima – ostaju.

Sa slijeganjem dojmova mjere Banskih dvora za ublažavanje šoka rasta cijena, barem mimo limitiranja cijene električne energije, djeluju više promotivno nego strateški promišljene, posebice jer neki dijelovi neodoljivo podsjećaju na već napisano u Nacionalnom programu oporavka i otpornosti, poput energetske obnove ili uloge razvojne banke (gdje se, dakako, računa na financiranje europskom injekcijom).

Ipak, okosnica programa, 5,9 milijardi kuna vrijedno ograničavanje računa za struju i grijanje (na teret Hrvatske elektroprivrede) značajno će ublažiti udar na kućanstva u narednim hladnijim mjesecima, a smanjit će neizvjesnost za poslovanje poduzetnicima.

“Ograničavanje cijena energije olakšat će situaciju građanima i gospodarstvu što može zaustaviti daljnje ubrzanje inflacije. Problem je što će, prije ili kasnije, cijene morati biti “puštene” zbog tržišnih kretanja”, kaže Živković Matijević.

“Vidjet ćemo konačni utjecaj mjera na samu stopu inflacije, no one će imati stabilizacijski efekt na gospodarstvo. Poduzetnici koji ranije nisu znali hoće li im računi za električnu energiju biti dva, tri ili sedam puta veći sada će imati svojevrstan štit i moći izvjesnije planirati ulazne troškove”, napominje glavni ekonomist Erste banke Alen Kovač.

I njegove prognoze rasta cijena ostaju zasad nepromijene pa u 2022. očekuje da će cijene prosječno porasti 10,5 posto. U idućoj godini smatra da slijedi “određeno usporavanje” na 6,5 posto, no takva kretanja pripisuje prvenstveno činjenici da su neke cijene dosegnule visoke razine koje će teško nadmašiti i efektu usporavanja gospodarskog zamašnjaka, uz i dalje neizvjesna geopolitička previranja. Povrh cijena energije, inflaciju građani najviše osjete na hrani na koju se u Hrvatskoj izdvaja relativno više u odnosu na razvijene države EU.

U samoj strukturi indeksa potrošačkih cijena (CPI) udio hrane iznosi razmjerno visokih 26 posto naspram prosjeka europodručja koji se kreće oko 17 posto. Taj raskorak ilustrira ujedno relativno siromaštvo jer građani siromašnijih članica, u koje spada i Hrvatska, veći dio mjesečnog primanja potroše na osnovne životne potrepštine.

Imajući to u vidu, nejasno je kako su se u Vladi odlučili na zamrzavanje pojedinih proizvoda, poput mljevenog svinjskog mesa, svinjske lopatice bez kosti, kristalnog šećera ili cijelog pileta, čiji se udio u izdacima za hranu procjenjuje daleko ispod 10 posto.

Građani siromašnijih članica, u koje spada i RH, veći dio mjesečnog primanja potroše na osnovne potrepštine/E. Elveđi/PIXSELL

Nepoznat utjecaj na budžet
Hrvatski građani jesu većinom mesojedi, petina ga jede svaki dan, no što je s ostalim namirnicama? Od spomenutih 26 posto udjela hrane u CPI-ju, na (svo!) meso otpada 7,5 posto, a na kruh i žitarice 5,3 posto. U isto vrijeme cijene povrća sa 2,5 posto udjela nisu plafonirane za razliku od ulja s tek 1 posto?!.

Zamrzavanje cijena devet izabranih proizvoda ostavilo je javnost i ekonomiste, blago rečeno, u čudu i bez očekivanja većeg utjecaja na daljnji rast cijena hrane. Vlada, podsjetimo, osim taksativnog navođenja pojedinih proizvoda i njihove cijene uz prigodno zelenom bojom označeni “popust”, nije pokazala analizu utjecaja na budžet prosječnog hrvatskog kućanstva.

Najveći bi efekt na životni standard, ugrožen mjesecima divljajuće inflacije ipak donijelo povećanje neoporezivog osobnog odbitka. Od njega bi konkretne (i trajne) koristi imali svi zaposleni za razliku od labavijeg tretmana neoporezivih primitaka, ionako sporadičnih i na volju poslodavaca.

Razlog da na stol nije došao osobni odbitak vjerojatno treba tražiti u financijskim (i političkim) reperkusijama koje bi ta rošada značila za jedinice lokalne uprave i njihov odnos prema središnjoj vlasti.

S druge strane, potez Europske središnje banke koja je podignula ključne kamatne stope za 0,75 postotnih bodova, uz jasan signal da će ih ponovno u listopadu povisiti, tržišta su unaprijed anticipirala. Za razliku od američkog Feda koji je uz dizanje cijene novca krenuo isušivati prekomjernu likvidnost, ECB zasad intervenira samo na kamatama.

Premda jasno poručuje da mu je cilj obuzdavanje inflatornih pritisaka unatoč prijetnji recesije izvjesno je da se u Frankfurtu boje da bi oštrijom reakcijom došlo do širenja razlike u prinosu na obveznice (pre)zaduženih zemalja što bi izazvalo probleme s refinanciranjem i uzdrmalo euro.

Scenarij koji nitko ne želi
Istodobno, ECB je ponovno podignuo projekcije inflacije u ovoj godini, sa 6,8 na 8,1 posto. Na višoj razini očekuje cjenovne pritiske i u 2023., računajući na 5,5 posto inflacije umjesto 3,5 posto, dok bi se po novom u 2024. ona trebala smiriti na 2,3 posto.

Njezina čelnica Christine Lagarde upozorila je na “crni scenarij” u slučaju potpune obustave ruskog plina i zahtjeva za racioniranjem potrošnje energenata pri čemu bi u 2023. Europa potonula u recesiju uz pad BDP-a 0,9 posto.

Sa svakom novom prognozom koja demantira onu prethodnu europska monetarna vlast približava se točki gubitka najjačeg oružja, svoje vjerodostojnosti. Kada tržišta počnu očekivati veću inflaciju od ECB-a, raste pritisak na plaće što otvara opciju da se zavrti inflatorna spirale, scenarij koji nitko ne želi.