Iako je takva tehnologija već dugo poznata i dostupna, proizvodnja biogoriva, prije svega etanola, još je svojevrsna tabu tema. Naime, biogorivo se dobiva od žitarica i sjemenja, najčešće kukuruza ili pšenice, a u novije vrijeme se razvijaju i specijalizirane industrijske poljoprivredne kulture s visokom energetskom učinkovitošću poput biljke miskantus.

Naravno, dok se broj gladnih u svijetu i dalje broji u stotinama milijuna, možda i milijardi, za mnoge blasfemično zagovarati pretvaranje hrane u gorivo koje koriste razvijeni i bogati.

Primjer je posebice plastičan na slučaju Brazila, koji je uz bogati SAD, najveći proizvođač bioetanola, a gdje je zbog potražnje energetskih kompanija za žitaricama njihova cijena naglo porasla, a što je na drugoj strani priče mnoge ostavilo bez kruha.

No, takvim debatama unatoč, u razvijenom dijelu svijeta zelene agende sve više zagovaraju proizvodnju i uporabu biogoriva, a u takvim okolnostima od toga mogu koristi imati svi – građani i država koji će smanjiti udio CO2, a i farmeri koji će lakše i skuplje prodati svoje žitarice.

Mršav’razvoj

Na tom tragu je i Ina, odnosno njezin vlasnik Mol grupa, koja zadnjih godina ulaže puno napora, a i novca, u širenje prema zelenoj energiji. Iako je Hrvatska još početkom 2000-ih imala značajan pogon za proizvodnju etanola u Vukovaru, ta tvrtka je propala, a u međuvremenu se u našoj zemlji nije puno po tom pitanju radilo.

S proglašavanjem Rafinerije nafte Sisak za neperspektivnu za njezinu primarnu funkciju, uslijed prezasićenja europskog i globalnog tržišta rafinerijskim kapacitetima, upravo je Sisak prokazan kao centar u kojem bi se trebala razvijati i proizvoditi biogoriva.

Za taj projekt je Ina ovih dana podnijela i zahtjev Ministarstvu gospodarstva i poduzetništva kako bi mu bio dodijeljen status strateškog investicijskog projekta za Republiku Hrvatsku.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Kako pojašnjavaju u Ini, radi se o investiciji od oko 250 milijuna eura, od čega je dio planirano osigurati iz Inovacijskog fonda EU. Iz Ine nam kažu da je, prema trenutačnim modelima, za ovu biorafineriju kompaniji potrebna proizvodnja sirovine na između 10.000 i 12.000 hektara poljoprivrednog zemljišta.

Ukupna količina potrebne biomase je do 250.000 tona godišnje, od čega bi 80% bio miskantus, a 20% slama. Ina je već u veljači ove godine potpisala ugovor o licenci s francuskom grupom AXENS za tehnologiju FuturolTM te ugovor za bazni dizajn.

Također, krajem prošle godine potpisan je i ugovor s belgijskom tvrtkom De Smet Engineers & Contractors za bazni dizajn za pomoćna postrojenja i integraciju postojeće rafinerijske infrastrukture.

Pokusne žetve

Obavljene su i dvije pokusne žetve energetske biljke miskantus koje je Ina posadila na demonstracijskom polju u Rugvici kraj Zagreba.

Sándor Fasimon, predsjednik Uprave Ine, ističe da je razvoj ove biorafinerije u skladu s njezinim razvojnim smjernicama.

“Sisak je važan dio Ininog poslovanja, a sve aktivnosti koje poduzimamo su preduvjeti koje je treba ostvariti kako bismo mogli donijeti konačnu investicijsku odluku. Također, važno je napomenuti kako su potpora EU i Vlade RH ključni preduvjeti za konačnu realizaciju ovog značajnog projekta, a koji se svim svojim elementima uklapa u Zeleni plan i europsku energetsku strategiju”, izjavio je Fasimon.

Dodaje da su za potrebe uspostave lanca opskrbe sirovinom ulaganja u poljoprivredi, uglavnom reaktivacija zapuštenog zemljišta, procijenjena na 50 milijuna eura, a za što se također planiraju koristiti EU fondovi.