U HUP-Udruzi privatnih poliklinika, bolnica, lječilišta i ustanova za zdravstvenu skrb dobivamo sve više primjedbi članova na rad Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). Donošenjem arbitrarnih i selektivnih mjera usmjerenih ka privatnom zdravstvenom sektoru HZZO naime, u posljednjih nekoliko mjeseci, umjesto da uvodi red, za što se nominalno zalaže, uvodi dodatnu pomutnju i destabilizira domaći zdravstveni sustav.

Nakon što je u ožujku HZZO bez prethodne najave odlučio ne produžavanjem ugovora o specijalističkim pregledima i zahvatima "isključiti" privatne zdravstvene ustanove iz sustava, javni zdravstveni sustav nije svojim kapacitetima jednostavno mogao amortizirati povećani priljev pacijenata, a rezultat je bio snažan porast broja pacijenata na nacionalnoj listi čekanja. Uvidjevši je takvo stanje neodrživo, 30. travnja su u HZZO-u ipak odlučili pokrenuti proces produžavanja ugovora s privatnim zdravstvenim institucijama, ali samo na dva mjeseca, za svibanj i lipanj, te po novom cjeniku koji je bez objašnjenja i rasprave donijelo Upravno vijeće HZZO-a, a prema kojem su cijene dijagnostičkih usluga smanjene dodatnih 30 posto. Što će se događati od 1. srpnja nadalje, osim što ćemo postati dio europskog tržišta čije su zakonitosti funkcioniranja sasvim drugačije, nitko ne zna. 

Naplata usluga
Jednako neprofesionalan odnos je i prema onim ustanovama čije su ponude prihvaćene na Natječaju provedenom u ožujku, a koje od HZZO-a još uvijek nisu dobili ugovore, iako je ugovoreno razdoblje počelo teći 1. svibnja. Zbog toga, voditelji ustanova ne mogu planirati svoje poslovanje jer i dalje ne znaju na koja točna sredstva mogu računati u narednom razdoblju, a zbog nepostojanja ugovora ne mogu ni naplatiti usluge pružene pacijentima. Nevjerovatno je da u vrijeme e-zdravstva i novih tehnologija trebaju mjeseci da se napravi i dostavi ugovor zdravstvenoj ustanovi. A zdravstvene ustanove su dužne ispunjavati sve svoje obveze od prvog dana ugovornog razdoblja, iako u ovoj situaciji ne znaju uopće u kojim okvirima se njihove obveze nalaze i kako trebaju djelovati. Iz HZZO-a unatoč brojnim dopisima i apelima odgovora nema, a područni uredi nemaju nikakve informacije. Privatne zdravstvene ustanove su "ad hoc" rješenjima HZZO-a, donesenima bez valjane argumentacije i jasne strategije, dovedene u stanje neizvjesnosti, one ne mogu planirati svoje poslovanje, ali i svojim pacijentima koji žele obaviti preglede ili zahvate ne mogu jamčiti obavljanje usluge unutar sustava HZZO-a. To stvara veliki pritisak na privatne ustanove kojima je najvažniji odnos s pacijentima i njihovo povjerenje. Posljedica nereda u sustavu dovest će do novog rasta broja pacijenata na listama čekanja, što znači da će, nažalost, zbog takvog ponašanja HZZO-a, ponovno stradati pacijenti. Ovakvo ponašanje HZZO-a i njihovog nadležnog Ministarstva zdravlja, koje je neodgovorno prema pacijentima, koje se protivi europskoj praksi poticanja suradnje i zdrave konkurencije između javnog i privatnog zdravstva i koje povećava neizvjestnost i uvodi nered u kompletan sustav je neprihvatljivo, štetno i za njega nema opravdanja. HZZO bi kao ključna institucija domaćeg zdravstvenog sustava svim ustanovama trebao osigurati jednake uvjete za Natječaje koje provodi, bez obzira bilo njihovo vlasništvo javno ili privatno, a svojim osiguranicima nabaviti najkvalitetniju zdravstvenu uslugu za najmanje novaca. 

Strana praksa
Tako se ponašaju prava osiguravajuća društva kojima su njegovi osiguranici najvažniji uz najracionalnije troškovno poslovanje koje nije zanemarivo, a pogotovo u ovim teškim recesijskim vremenima.  Dodatan problem je i nepotpuna i netransparentno vođena Nacionalna lista čekanja koja ne sadrži sve pretrage i zahvate za koje postoji potreba pacijenata, a ni svi uneseni podaci nisu točni i potpuni. Takva lista ne pokazuje vjerodostojno stanje potražnje pacijenata za pojedinom uslugom u zdravstvenom sustavu pa HZZO na temelju tih podataka ne može dobro planirati potrebne kapacitete u sustavu. Takova lista pogotovo ne može biti temelj i jedini kriterij za ugovaranje sa privatnim zdravstvenim ustanovama.Hrvatska bi trebala pratiti dobru praksu svih razvijenih zemalja diljem svijeta koje ne koče razvoj privatnog zdravstvenog sektora već ga dodatno potiču jer je dokazano da privatni sektor doprinosi skraćivanju lista čekanja i dizanju kvalitete zdravstvenih usluga kao i ukupne učinkovitosti javnog sektora. Ipak, kod nas se i ovim posljednjim odlukama još jednom dokazuje da HZZO i sustav javnih zdravstvenih ustanova i dalje imaju jak monopol na tržištu, a dominantan položaj nažalost ne koriste za unapređenje kvalitete liječenja pacijenata i poticanja racionalnog gospodarenja zdravstvenim budžetom nego kako bi usporili razvoj privatnog sektora prema kojem nadležno Ministarstvo ima maćehinski odnos unatoč svim deklarativnim istupima njihovih čelnih ljudi.

Nevenka Kovač, predsjednica HUP-Udruge privatnih poliklinika, bolnica, lječilišta i ustanova za zdravstvenu skrb