Po svemu sudeći, nova-stara ministrica pravosuđa u novoj koalicijskoj Vladi bit će Ana Lovrin koja će se odmah suočiti s velikim očekivanjima Vladinih socijalnih partnera prema njezinu nastavku vođenja Ministarstva pravosuđa. Najjača sindikalna središnjica – Savez samostalnih sindikata Hrvatske te Hrvatska udruga poslodavaca formirale su jasnu sliku da resor treba voditi snažna osoba. Njihove se preferencije proklapaju s mišljenjima nezavisnih pravnih stručnjaka, pa svi govore o nužnosti snažne ličnosti koja će biti u stanju provesti reformu pravosuđa budući da je ključan politički uvjet za planirani tempo završetka pregovora i integriranja Hrvatske u Europsku uniju.

Najtanja karika
Na funkciji šefa pravosudnog resora predsjednica SSSH-a Ana Knežević najradije bi vidjela, kazala nam je prekjučer, nekog poput profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu Ive Josipovića. To objašnjava zahtjevom davanja prednosti stručnosti što je ističe potrebno jer se niz golemih izazova nalazi ispred tog ministarstva, a neke se priprema potencirati i ta sindikalna središnjica. Ravnatelj HUP-a Đuro Pipijač, uz stručnost potrebnu za tu funkciju, navodi i provjerene menadžerske sposobnosti. No u svojoj izjavi nije spominjao nijedno ime kao izbor. Najveći izazovi pripadaju tom resoru, tu se nalaze i najveći prigovori zbog tijeka reforme, ocjenjuje Popijač te kaže da su to razlozi što u novom mandatu Vlade Ive Sanadera čelnika pravosudnog resora čekaju izazovi odlučujući i za razvoj gospodarstva. “SSSH-a je vrlo zainteresiran za reformu pravosuđa i za pregovore o poglavlju 23. u koje spada i pravosuđe. Budući da je Hrvatska imala prigovore u dva posljednja izvješća EK o napretku Hrvatske te da su napretci najslabiji upravo u području reforme pravosuđa, tu nas čeka najviše posla. Reforma pravosuđa je najtanja reformska karika, pa bi prioritet trebali biti znanje i struka, a ne stranačka odrednica i stranačka podobnost”, kaže Knežević. Podsjeća da je SSSH već tražio izmjenu Zakon o odvjetničkim tarifama, uvođenje radnih sudova, potenciranje procesa mirenja u radnim sporovima da bi se smanjio broj sudskih predmeta, ali ništa bitno nije ostvareno. Podsjeća i na nedavni okrugli stol gdje ju je ministrica šokirala navođenjem podatka o 2,5 milijuna novih sudskih predmeta u 2007. godini. “To znači da u državi nema svijesti koliko stoji ta količina sudskih postupaka te koliko se gubi jer se za banalne stvari vode sudski procesi. Tražili smo i efikasnije prekršajno sudstvo jer su te kazne prihod državnog proračuna. Polovica radnih sporova ode u zastaru, a druga polovica bude riješena tako da jedan dio dobije ukor, a drugi minimalnu kaznu. Takav pravosudni sustav stimulativan je za kršenje. Ako poslodavac zna da će mu to otići u zastaru ili će dobiti neki ‘no, no, da to više nisi radio’ ili smiješnu svoticu od 2000 kuna kazne, onda je normalno da će ponavljati prekršaje”, objašnjava Knežević.

Dobar tim
“Pravosuđe je jedan od najvažnijih sektora države o čijem funkcioniranju ovisi postoji li vladavina prava ili ne, a akumulira najveći dio ocjene neefikasnosti sustava. Pitanje novog ministra pravosuđa je pitanje političke odluke, procesa, čvrste namjere i znanja da se maksimlano podigne efikasnost pravosuđa i konačno uspostavi vladavina prava, zaštita vjerovnika, brzina rješavanja sporova i svega ostalog što obuhvaća taj resor. U pitanju je funkcioniranje golemog sustava na kojem se testira državna efikasnost. Gospodarstvu je to silno bitno zbog spoznaje mogućnosti rješavanja neriješenih problema od plaćanja do drugih međusobnih odnosa koji zbog akumulacije neefekasnosti pravosuđa potiču na funkcioniranje nekih drugih mehanizama”, objašnjava Popijač. U pogledu ministra pravosuđa kaže da mora poznavati područje kojim upravlja te mora biti vrhunski menadžer. Kaže da treba poticati iz sustava gdje je učinio neki pomak te je prošao kroz proces upravljanja. Zaključuje da u pravosuđu postoji mnogo vrhunskih stručnjaka, ali je sustav neuređen. Menadžment i upravljanje u javnom sektoru je vrlo problematično, a u pravosuđu će biti ključne promjene te politička podrška, zaključuje on. U samom pravosuđu nije se ni neslužbeno moglo naći relevatnog sugovornika za najpoželjnije ministrove osobine. Čula se jedino ocjena da će ovaj put biti veoma važan i dobar tim ljudi.

Imati političku podršku i lomiti barijere

‘Ministar pravosuđa treba znati kako učiniti promjene, kako svladavati prepreke i lomiti barijere, a imati silnu količinu podrške na najvišoj političkoj razini. Menadžerske vještine su potrebne jer treba mnogo toga urediti u sustavu, od brzine, efikasnosti, informatizacije, nagrađivanja do eliminiranja onih koji ne odgovaraju kvalitetom, znanjem i sposobnošću. Od problema unutarnje nekonkurentnosti inače pati sustav cijele administracije, a uvjetuje način funkciniranja pravosuđa’, kaže Popijač.