Hrvatska Regija Europska unija Svijet Mislite zeleno
EN DE

Vijesti / Hrvatska

Hrvatskoj potreban novi model upravljanja javnim dugom

Autor: Poslovni.hr/Hina
05. prosinac 2014. u 16:30
Podijeli članak —
prof. Drago Jakovcevic. Photo: Robert Anic/PIXSELL

Hrvatskoj je potrebna promjena modela upravljanja javnim dugom, jer se sadašnji temelji na fiskalnoj konsolidaciji, smanjenju potrošnje u javnom sektoru i fleksibilizaciji radne snage, što dovodi do smanjenja BDP-a i to je začarani krug, istaknuo je Drago Jakovčević sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

Hrvatskoj je potrebna promjena modela upravljanja javnim dugom, jer se sadašnji temelji na fiskalnoj konsolidaciji, smanjenju potrošnje u javnom sektoru i fleksibilizaciji radne snage, što dovodi do smanjenja BDP-a i to je začarani krug, istaknuo je u petak Drago Jakovčević sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Situacija je katastrofalna, model ne daje nikave rezultate, BDP se urušava, rast će nezaposlenost i potrebna je radikalna promjena, poručio je Jakovčević s okruglog stola o temi "Jesu li deficit i javni dug okovi hrvatske ekonomije", koji je organizirao Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja.

Hrvatskoj je potrebna promjena modela upravljanja javnim dugom, jer se sadašnji temelji na fiskalnoj konsolidaciji, smanjenju potrošnje u javnom sektoru i fleksibilizaciji radne snage, što dovodi do smanjenja BDP-a i to je začarani krug, istaknuo je u petak Drago Jakovčević sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

Situacija je katastrofalna, model ne daje nikave rezultate, BDP se urušava, rast će nezaposlenost i potrebna je radikalna promjena, poručio je Jakovčević s okruglog stola o temi "Jesu li deficit i javni dug okovi hrvatske ekonomije", koji je organizirao Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja.

Jakovčević tvrdi da će deficit, ako je funkcionalan i usmjeren na povećanje proizvodnje, izvoza i zaposlenosti, u budućnosti dovesti do smanjenja javnog duga. Kada se smanjuje proračun, kako na državnoj, tako i nižim razinama, prvo se smanjuju kapitalni izdaci, a upravo ulaganje u proizvodnju ili neke druge investicije mogli bi donijeti povećanje BDP-a pa bi se relativno smanjio dug, kao i deficit tekuće bilance.

Očekuje da će se u idućoj godini nastaviti "mrcvarenje" zemlje, jer je politički interes vladajuće strukture zadržati vlast što znači da neće ići u daljnje smanjenje troškova, a u takvoj situaciji ne mogu se provesti potrebne radikalne reforme, bez kojih se ne možemo pomaknuti.

Stopa nezaposlenosti vjerojatno će i dalje rasti i približiti se neizdrživoj razini od 20 posto, što je strašna društvena šteta, ocjenjuje Jakovčević.

Profesor sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Ivan Lovrinović upozorio je da sve zemlje bilježe rast javnog duga kao posljedicu gospodarske krize, no taj rast duga može biti "i otrov i lijek".

Otrov je kada se koristi za neproizvodnu potrošnju, posebno uvozne robe čime se slabi domaća proizvodnja, no može biti i lijek ako se koristi za tržišno opravdane investicije, a toga kod nas nema u dovoljnoj mjeri.

Rast javnog duga je zabrinjavajući, pa bi trebalo oformiti odbor s nezavisnim stručnjacima za funkcionalno upravljanje javnim dugom i staviti ga pod demokratski nadzor. Važne odluke o velikim projektima i iznosima morao bi donositi Hrvatski sabor, a ne Vlada, smatra Lovrinović.

Trenutni ekonomski model je vrlo star, provodi se već više od 20 godina i u svojoj je biti antiinflacijski, a njime se ne mogu riješiti problemi recesije i depresije.

Stoga nam je potreban potpuno novi koncept ekonomske politike, antirecesijski i antidepresijski, no to ne mogu iznjedriti ni SDP niti HDZ, koji su u tih 20 godina bili na vlasti, drži Lovrinović.

To mogu samo ljudi koji do sada nisu imali priliku koncipirati takvu ekonomsku politiku, a Lovrinović vjeruje da će im se uskoro širom otvoriti vrata, jer postaje neizdrživo kad 50 posto mladih ljudi nema posla. Treća, mirna Hrvatska, stručna, obrazovana i etična, koja je do sada šutjela i trpjela, mora doći na scenu, poručio je Lovrinović.

U 2015. ne očekuje ništa posebno, jer će to biti tipična izborna godina, političari će davati puno obećanja i neće poduzimati nikakve značajnije reforme.

"Ipak mislim da bi premijer Zoran Milanović i njegova Vlada mogli ostati zapamćeni u pozitivnom svjetlu ako bi se u toj godini žrtvovali za narod i državu i bili još žešći u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala", kaže Lovrinović.

Iznoseći statističke podatke, profesor s riječkog Ekonomskog fakulteta Dragomir Sundać upozorio je kako je Hrvatska jedna od gospodarskih najneuspješnijih tranzicijskih zemalja, a BDP joj je danas niži nego 1986.

Suautor je knjige "Scenarij za ekonomski slom zemalja u tranziciji" u kojoj je još 2001. predvidio obrazac i slijed događanja pa je tako Hrvatska zbog pogrešne ekonomske politike, zaduživanjem i investiranjem u potrošnju deindustrijalizirana, zbog visoke zaduženosti prisiljena prodavati profitabilnu imovinu i ulazi u posvemašnju ekonomsku i socijalnu propast. Također, stanovništvo se diferencira na uski sloj vrlo bogatih i većinu siromašnih, što dovodi do socijalne destrukcije, kaže Sundać.

Hrvatsko gospodarstvo
Autor: Poslovni.hr/Hina
05. prosinac 2014. u 16:30
Podijeli članak —
Komentari (3)
Pogledajte sve
Marx 06.12.2014. u 09:13

Sve, sve, sve – samo ne ono pravo

Javio mi se jedan forumaš ali porukom, ne preko foruma. Kaže da intuitivno osjeća da sam vrlo vjerojatno u pravu, ali budući da on nije ekonomist da li bih mogao “pojasniti” što je to primarni budžetski suficit i u kakvoj je vezi s bilancom tekućih plaćanja?

To su stvari ekonomske abecede, ali…..eto ipak. Dakle primarni budžetski suficit se postiže kada je budžet u plusu ali bez uračunath kamata na otplatu duga. Dakle to je nešto slično pragu rentabilnosti kod poduzeća – posnavljam slično ali ne analogno jer kod praga rentabilnosti “nema pardona” – uračunavaju se svi troškovi. Zato Nijemci koriste termin “takozvani budžetski suficit” jer ipak iskrivljuje “krvnu sliku” budžeta a time i državnih financija. Dakle države koje ostvaruju taj primarni budžetski suficit su još daleko od uravnoteženog budžeta i “zdravih” financija.

Pa zašto se onda taj termin uopće koristi? Zato da pruži nadu jer je njegovo ostvarenje prvi pouzdani indikator da se ekonomske reforme počinju davati rezultate. Kod toga se on može smatrati ampermetrom ekonomije – koji iako nepouzdan analogno kao kod auta on pokazuje da li alternator više struje daje u akumulator (novca u budžet) nego što potrošači iz njega uzimaju.

Dakle primarni budžetski suficit je nešto poput naše južnoslavenske “pozitivne nule” (Nijemci imaju nešto slično ali naravno ne analogno – “crnu” a ne “pozitivnu nulu” jer su oni ipak Germani a ne Slaveni).

Bilanca tekućih plaćanja je u usporedbi s primarnim budžetskim ssuficitom tek “lampica” odnosno indikator koji samo “žmirka” glede trenutačne situacije.

Nepotrebno spominjati, primarni budžetski suficit je stožerna točka svih MMF-ovih programa (bez obzira na nacinalne karakteristike odnosno “faktor nacionalnog kraktera”) pa će tako to biti i u budućem hrvatskom. To će itekako dobro osjetiti svi naši građani na svojim obiteljskim budžetima jer nažalost primarni suficit ne postoji kod obiteljskih budžeta.

Naravno da se primarni budžetski suficit može ostvariti i van programa MMF-a kako to upravo pokušava novi brazilski ministar financija Joaquin Lamy (njegov cilj je “standardnih” 2% BDP-a), ali takvi pokušaji su rjeđi od bijelih vrana. Može li ga Hrvatska ostvariti bez programa MMF-a? Ne može jer on traži popriličnu prisilu.

Da li je gospodi učesnicima ovog posljednjeg okruglog stola ovo jasno? Ja to ne znam ali znam da svi oni primaju plaće iz budžeta koji je još daleko od primarnog suficita. A on će se u slučaju Hrvatske moći postići samo drastičnom redukcijom “budžetskog rasipništva” koje će početi otpuštanjima svih nepotrebnih i fiktivno zaposlenih (samo zato da bi mogli primati plaće). To znači barem 10.000 ljudi u prvom naletu: HTV 3.500; Zagrebački holding barem isto toliko ako ne i više, HGK, HC, HCZR, Hrvatske šume…ukratko većina super glomaznih administrativnih institucija s atributom “hrvatski” ili “hrvatske” itd.

Marx 05.12.2014. u 23:40

Ma neće nikakvi modeli i okrugli stolovi tu neće pomoći. Izmišljnje modela je bijeg od stvarnosti i traćenje vremena (čitaj: neugodnih istina). Ono što se mora učiniti je smanjenje duga. To se može postići samo defaultom ili dogovorom s vjerovnicima.

Osnovno je pitanje koliki dug Hrvatska uopće može podnositi. Sadašnji (kada se jednom bude konačno izračunao, pokazat će se da je to vjerojatno oko 300 a ne 250 milijardi kuna) ne može. Kamate su već sada – kako upozorava Velimir Šonje -već blizu iznosa koji se godišnje izdvaja za obrazovanje. Dakle dio koji Hrvatska može podnositi je onaj dio koji se može otplaćivati primarnim budžetskim suficitom (recimo 2% BDP-a) i pozitivnom blancom tekućih plaćanja (ne usuđujem se prognoziarati koliko bi to trebalo biti a još manje kako to ostvariti).

Koliki je to iznos ostaje da se vidi (to će izračunati MMF kada za to dođe vrijeme). Ali najneugodnije pitanje je što će biti s ostatkom? Hoće li kreditori pristati na njegov otpis? Ili će konačno rješenje biti kao kod Cipra gdje se morao namaknuti “striženjem” privatnih depozita građana jer po MMF-u (s kojim se složila Njemačka, Holandija, Finska, slovačka itd) nije bilo načina da Cipar servisira dug od 17 milijrdi eura nego “samo” 10 ?

loki07 05.12.2014. u 18:50

A kakav model nam onda treba ?

Dijagnozu znamo svi već odavno, ali liječenje je ono što je problematično.

Najlakše je biti dr. House.

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close