Kompanijski interes i interes Vlade, države, građana i Siščana u ovom je slučaju vjerojatno suprostavljen.

Sve govori da kompanija ne vidi interes da ta rafinerija opstane. No, mi kao Vlada željeli bismo je sačuvati. Taj odgovor potpredsjednika Vlade Branka Grčića na pitanje o Vladinu stavu o zatvaranju sisačke rafinerije pokazatelj je kako Vlada, zasad, nije sklona podržati takvu odluku Ine, a u takvom stavu obvezuje je i zakon. Prema čl. 4. Zakona o energji, i postrojenja za preradu nafte proglašena su objektima od interesa za RH, te je vlasnicima tih objekata određena obveza da ih 'održavaju, tehnološki unapređuju, odnosno moderniziraju sukladno interesima RH…'.

Kad je zakon donesen, potkraj 2012., takva se odredba tumačila se kao regulativna zabrana zatvaranju ili prenamjeni domaćih rafinerija. Mol je, navodno, i podnio tužbu EK tvrdeći da mu taj članak ugrožava osnovna prava. Koliko je poznato, EK još nije donijela pravorijek po tom pitanju, a upravo ta opcija jedan je od mehanizama koji Vlada ima na raspolaganju da spriječi odluku o gašenju rafinerije. Druga mogućnost jest podnesak arbitražnom vijeću koje je nedavno u naložilo Molu da upravlja Inom u skladu s njezinim najboljim komercijalnim interesima, no u tom slučaju trebalo bi dokazati i komercijalnu štetnost takvog poteza. Ipak, preduvjet za bilo kakvu akciju jest da odluka i bude donesena, a to je još neizvjesno. Kako hrvatski članovi Uprave Ine ne podržavaju gašenje rafinerije Sisak, moguća je odgoda.