Prilika da se potreba za građevinskim radnicima riješi u "bazenu" propalih građevinskih kompanija jer su radnici ostali bez posla, uobičajena u razvijenim ekonomijama gdje radnici i bez upadanja poslodavca u probleme prelaze iz jednih u druge tvrtke, kod nas još ne dolazi do izražaja.

No, prostor za takvo rješenje otvorio se sa stečajem Viadukta. Još lani je tvrtka zapošljavala i tisuću i pol ljudi, ali nakon otkaza više stotina ugovora o radu, mali broj njih zaposlio je oporavljeni Institut IGH-a. Potražnja za radnicima na tržištu je velika – prema sindikalnim računicama kronično nedostaje 4 do 5 tisuća građevinaca, a poduzetnici po novome traže da se za 2018. odobri uvoz 7000 stranih radnika. S druge strane Zavod za zapošljavanje raspolaže s podatkom da je evidentirano oko 6800 nezaposlenih građevinaca, pa je pitanje zašto ih tvrtke gladne radne snage aktivnije ne zapošljavaju. Predsjednik HUP-ove Udruge za graditeljstvo Mirko Habijanec, koji navodi "kako ne zna gdje su danas radnici Viadukta i sličnih propalih tvrtki koji su ostali bez posla", tvrdi da tvrtka Radnik, kojoj je on čelu, ima stalno otvoreni natječaj za zapošljavanje 150 radnika na koji se nije javio nijedan nezaposleni radnik s burze.

"Skeptični smo glede tog podataka HZZ-a. Jer, zašto bismo mi zapošljavali strane radnike koji su skuplji a procedura komplicirana? Nisu nam potrebne formalne statistike od čega nitko nema koristi, pa smo predložili Zavodu da nam na uvid da podatke o tome tko je nezaposlen. Te ljude možemo pozvati i omogućiti im posao i prekvalifikaciju na trošak poslodavca. Prijedlog je još na stolu, no čini se da je problem u tome što ljudi ili ne žele raditi ili moguće rade u sivoj zoni", kaže Habijanec. Nedostatak radnika određenih struka u građevinarstvu je realan i snažno izražen, a činjenica je da sumarno u svim građevinskim tvrtkama, uključujući i one u predstečajnim nagodbama ili u stečaju, u Hrvatskoj nema dovoljno radnika traženih profila pa su tvrtke prisiljene odbijati dio ponuđenih poslova.

Mišljenje to Zvonimira Savića, direktora Sektora za ekonomske analize HGK, koji smatra da je problem tim izraženiji što se očekuje daljnje jačanje potrebe za građevinskim radovima, na što upućuje kontinuiran dvoznamenkast rast broja izdanih građevinskih dozvola i visok iznos raspoloživih sredstava za investicije iz fondova EU koji podupire rast investicija javnog i privatnog sektora, trenutno najuočljiviji u turističkoj djelatnosti. A u tom kontekstu ističe kako se traže i kratkoročna rješenja poput angažiranja stranih radnika, ali i ona dugoročna (dualno obrazovanje) kako bi se na tržištu rada uskladile ponuda i potražnja za radnicima određenih struka. "Korisno je svako rješenje i aktivnost koja vodi prema boljoj iskoristivosti postojećih potencijala što podrazumijeva i veću kooperativnost i suradnju građevinskih tvrtki u angažiranju raspoloživih radnika na konkretnim projektima, uključujući tu i mogućnost aktivacije radnika iz tvrtki u stečajevima.

Međutim, realne su mogućnosti za sustavno rješenje problematike tu sužene, jer radnici traženih struka iz tvrtki u stečaju sami relativno lako nađu posao u drugim tvrtkama i u inozemstvu. Stoga u tim tvrtkama u pravilu ostaju teže upošljivi radnici", kaže Savić. Nedostatak građevinskih radnika određenih struka prisutan je i u velikom dijelu drugih europskih zemalja što on posebno ističe na tragu uzora kako bismo i mi to mogli riješiti. Posrijedi je s jedne strane fleksibilnije angažiranje strane radne snage te s druge, kaže, podugovaranje poslova s tvrtkama iz zemalja koje imaju radni potencijal za obavljanje konkretnog posla, što inače poslodavci traže posljednjih nekoliko godina. Dio tih rješenja treba što brže, kako ističe Savić, primijeniti i u Hrvatskoj, uz istodobno žurnu provedbu reformi u obrazovnom sustavu kako bi se dugoročno uklonile strukturne neusklađenosti tržišta rada s potrebama u graditeljstvu.

Potrebe su goruće, o čemu svjedoči i to što su ovog ljeta odobrene dodatne kvote (2000) građevinarima za strane radnike 'planule', a zbog manjka radnika poslovi se danas odbijaju jer ih nema tko u roku izvršiti. Dok je po nekima aktualno stanje prijetnja za investicijski kolaps, Habijanec nešto blaže navodi kako "dolaze teška vremena u pogledu ispunjenja ugovora koji su preuzeti zbog rizika od manjka radne snage".

"Točno je da ima daleko više posla koji se nudi te se poslovi ne zaključuju tempom kojim bi to bilo moguće i sukladno potrebama na tržištu. Očekujemo da će se jače pokazati negativni efekti već u veljači i ožujku 2018. kada na red dolaze završni radovi", kaže Habijanec ističući kao rješenje njemački model detaširanih radnika koji je vrijedio i za Hrvatsku dok nismo bili članica EU. Njemačka nikad nije imala uvoz stranih radnika iz drugih država, nego se tamo moglo raditi preko kompanija temeljem Sporazuma o odašiljanim radnicima u drugu zemlju kojim se regulira gdje se plaća porez, mirovinsko i zdravstveno osiguranje zajedno uz poštivanje Kolektivnog ugovora o visini plaća. "Bugarska ima takav sporazum s Makedonijom, pa bugarska poduzeća mogu s makedonskim radnicima ići u druge zemlje.

Slovenski građevinar zahvaljujući bilateralnom ugovoru, s radnicima iz BiH isto može drugdje raditi, pa uključujući Hrvatsku tako zapošljavaju oko 20.000 radnika iz BiH. I nama je u interesu da tvrtke iz istočnih država izvan EU dođu k nama raditi, a ciljane zemlje u kojima postoje te mogućnosti su BiH, Makedonija, Srbija, Albanija, Kosovo i Ukrajina. No, nemamo sporazume koje bi naše Ministarstvo rada i mirovinskog sustava trebalo potpisati", kaže Habijanec. Prema Saviću, za očekivati je da će se aktivnosti povezane s prekvalifikacijom postojeće radne snage i stvaranjem preduvjeta za brži i efikasniji uvoz radne snage intenzivirati do kraja godine. "To bi omogućilo da se u naredne dvije godine izgradi novi cjeloviti model rješavanja spomenute problematike. U prilog tome govore i aktivnosti Ministarstva rada i mirovinskog sustava po pitanju potpisivanja sporazuma s BiH do kraja godine, a na temu uvoza sezonskih radnika i upućenih radnika. Dodatno, u planu su slične aktivnosti i s Ukrajinom", najavljuje Savić. 

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost