Hrvatski Franck u većinskom vlasništvu obitelji Artuković i slovenska tvrtka iz Metlike Don Don u vlasništvu Aleša Mozetiča, prema pisanju dobro informiranih medija u susjednoj državi, intenzivno pregovaraju da združenim potencijalom preuzmu ljubljansko Žito, najvećeg poduzetnika u pekarskoj industriji Slovenije.

Postupak privatizacije Žita s malim stankama traje gotovo desetak godina. Srpski poduzetnik Miodrag Kostić pripravnost za kupnju Žita iskazao je još 2008. ponudivši navodno 40 milijuna eura, no ta se transakcija nije realizirala. Tvrtka je u većinskom vlasništvu Slovenskog državnog holdinga (SDH) i još šest fondova i na listi je 15 poduzeća za koja se vlada u Ljubljani obvezala Europskoj komisiji da će ih prodati novim vlasnicima.   Aktualna ponuda državnih fondova za prodaju 51,55 dionica Žita objavljena je prošle jeseni. Vrijednost tvrtke, s obzirom na cijene koje dionica postiže na Ljubljanskoj burzi, procjenjuje se na 46-47 milijuna eura. Interes za kupnju natpolovičnoga udjela u Žitu iskazalo je više hrvatskih tvrtki, u medijima su se spominjali Franck, Podravka, Granolio, Mlinar, Čakovečki mlinovi i Kandit. 

Početkom studenoga 2014. Franck i Podravka potvrdili su da su predali neobvezujuće ponude, no druge pojedinosti nisu bili voljni otkriti. Slovenski mediji pak ovih dana najavljuju da se obvezujuće ponude očekuju potkraj siječnja ili početkom veljača, što znači kako je izgledno da bi Žito novog vlasnika moglo dobiti u proljeće ove godine. U međuvremenu je predsjednik Uprave Francka Dubravko Artuković hrvatskim medijima još jednom potvrdio velik interes za preuzimanje Žita, ali ne samostalno, već u partnerstvu s nekim tko je kompatibilniji s proizvodnim programom slovenske tvrtke radi vrlo široka asortimana, od pekarstva preko riže, žačina i čajeva do konditorskih proizvoda.

Žito, naime, u svom sustavu ima šest proizvodnih tvrtki, od kojih su izvan lokalnih granica poznati čokoladni brend Gorenjka i Šumi bonboni. Upravo bi stoga partnerstvo Don Dona i Francka u ovoj akviziciji i moglo biti izgledno. Don Don nije samo lokalni igrač, što u Sloveniji ima težinu u ovakvim postupcima, već je i sam iskazao interes za kupnju, najavljujući kako od Žita namjerava stvoriti regionalnog igrača jer već ima tvrtke u Hrvatskoj i Srbiji, a posluje i u svim državama šire regije.

Usto, riječ je o tvrtki kojoj je pekarstvo temeljni biznis. Postignu li Artuković i Mozetič dogovor o partnerstvu, profitirale bi obje tvrtke. Ne samo zbog manjih troškova preuzimanja, već i zbog moguće raspodjele šarolika proizvodnog portfelja Žita jer ni u jednom segmentu nisu konkurenti. Mozetič bi, za pretpostaviti je, preuzeo pekarsku komponentu Žita, jer se time bavi i na matičnom tržištu te u Hrvatskoj, gdje proizvodnju ima u Donjoj Zelini, dok je u Srbiji vlasnik 10 pekara i dva mlina. I Franck bi s preostalim segmentima Žita, proizvodnjom čajeva, začina i riže, što već ima u portfelju, podebljao temelje svog biznisa, a nema razloga da uspješno ne uklopi i konditorski program.