Iako su se prema tvrdnjama lokalnih vlasti otoka Raba proteklih godina pojavljivali potencijalni ulagači u Goli otok, kako se doznaje u poslovnim krugovima, nitko nije pokazao ozbiljnije zanimanje da na mjestu zloglasnoga komunističkog zatvora logora razvije turistički biznis. Razloga ima više, od političkih pitanja, neriješenih vlasničkih odnosa na otoku te upitne isplativosti investicije, ali i tretmana koji uživa kod države.

Državno ili privatno?
Zbog sustavnoga zanemarivanja Golog otoka od države lokalne su vlasti vrlo optimistične nakon što ga je posjetila premijerka Jadranka Kosor prošlog vikenda, obećavši skoru realizaciju spomen-područja Goli otok te najavila da će tražiti od Agencije za upravljanje državnom imovinom (AUDIO) da donese prijedloge kako bi se “Goli otok stavio u svrhu gospodarskog razvoja Hrvatske i ovoga kraja, prije svega turizma”. Načelnik općine Lopar Alen Andreškić tvrdi da su se neki preduvjeti za revalorizaciju otoka već stvorili. “U posljednjih nekoliko godina sredili smo zemljišne knjige na Golom otoku, kao i na susjednom Grguru, i upisali ih u katastar, s tim da je država upisana kao 99-postotni vlasnik. Definirano je pomorsko dobro, a prema prostornoplanskoj dokumentaciji otok ima dvije zone turističke namjene, s tim da se objekti koji su tamo postojali prije 1968. godine mogu rekonstruirati u postojećim gabaritima”, pojašnjava Andreškić. Od infrastrukture koju je odmah moguće staviti u funkciju budućeg ulaganja Goli otok danas ima struju, spremnike za vodu, četiri kilometra ceste te razvučenu javnu rasvjetu koja, doduše, nije u funkciji. Za oko 1500 turista koji godišnje prođu Golim otokom na raspolaganju je jedan ugostiteljski objekt, suvenirnica, turistički vlakić te prostorija u kojoj se može vidjeti 11-minutni film o povijesti otoka. Na otok vozi nekoliko turističkih brodova, no bez stručnog vodstva po destinaciji. Prepreka koja bi mogla biti važna za buduće investitore svakako su sudske tužbe koje je 80-ak mještana otoka Raba prije više godina podiglo protiv države za stjecanje vlasništva nad čitavom površinom otoka osim javnog i pomorskog dobra. Mještani se pozivaju na činjenicu da su njihovi preci otkupili Goli otok još početkom prošlog stoljeća, a proces još traje, kako se doznaje.

Noćenje u zatvorskoj samici
Iako je riješen prostorni plan, pitanje budućeg projekta koji se nekoliko puta pokušao definirati na nižim razinama dijelom je i političko pitanje, tvrdi Andreškić, inače član skupine na čelu s Udrugom političkih zatvorenika Goli otok “Ante Zemljar”, koja je još 2005. godine pokrenula inicijativu za donošenje zakona o spomen-području Goli otok. Inicijativu je podržao i Saborski odbor za ljudska prava i nacionalne manjine, no zakon koji se predlagao još nije donesen. Turistička zajednica Raba izradila je svojedobno studiju moguće turističke valorizacije Golog otoka, ponudivši nekoliko varijanti turističkog uređenja, no načelnik općine Lopar upozorava da su neke ideje nailazile na otpor jer su navodno vrijeđale osjećaje bivših zatvorenika. “Kad se priprema projekt, treba svakako misliti i na dignitet bivših zatvorenika, no istodobno na prihvatljiv način treba obilježiti i podsjećati na strahote koje su se tu događale. Treba razmisliti o takozvanim posebnim oblicima turizma na Golom otoku, o tome da turisti, recimo, mogu prespavati noć u samici… Budući da je otok ekološki očuvan, ne bi bilo loše razviti turizam koji će to uvažavati i iskoristiti, kaže Andreškić koji smatra da je postavljanje spomen-ploča dobar početak. Naime, Kosor je pri posjetu Golom otoku obećala postaviti spomen-ploče.

Logor osnovan 1949.

Bijeg je bio nemoguć
Politički logor Goli otok za jugoslavenske političke zatvorenike osnovan je 1949. godine. Izabran je zbog nenaseljenosti i gotove nemogućnosti bijega. Prvi logoraši su stigli na otok u lipnju iste godine. Prema procjenama, na Golom otoku bilo je između 16 i 32 tisuća logoraša, od kojih je umrlo između 400 i 4000. Na Golom otoku je bio logor za muške, a na Svetom Grguru logor za ženke zatočenike.