Ciljevi turističke strategije, osobito oni devizni, znanstvena su fantastika

Autor: Radmila Kovačević/VL , 16. svibanj 2014. u 17:42
Ivan Herak/Slavko Midžor/PIXSELL

Elitni turizam u Nacionalnom parku Brijuni može zanimati samo trofejne investitore.

Predaje na Visokoj poslovnoj školi u Višnjanu, konzultant je za EU fondove, na Ekonomskom fakultetu privodi kraju doktorat, a prije 14 godina bio je i ministar turizma. S Ivanom Herakom razgovaramo o turizmu onda i danas, nasljednicima, reformi turističkih zajednica, investicijama u turizmu….

"Na žalost, turizam se nije puno promijenio. I dalje sve benefite vučemo iz sunca, mora i pozicije, a vuku se i stari problemi, sezonalnost, nepovoljna struktura kapaciteta… Pogledajte samo PDV. Turizam ima najvišu stopu u okruženju. A to je i odgovor što mislim o mojim nasljednicima. Iako, bilo bi nekorektno kriviti samo njih jer Ministarstvo turizma ne raspolaže svim polugama", objašnjava.

Ove je godine plan ponoviti lanjske rezultate, je li to stvarno maksimum?
Strategija razvoja turizma do 2020. najkvalitetniji je turistički dokument dosad, ali su ciljevi, napose onaj o udvostručenju deviznog priljeva, znanstvena fantastika. U tom kontekstu gledam i najave za ovu godinu. Koje smo nove kapacitete i sadržaje izgradili? Koje smo marketinške novume uveli? Koliko smo više novca dali u promociju? Na osnovi čega onda očekivati više?

Glavni ured HTZ-a nema direktora, trpi li turizam?
Aktivnosti direktora HTZ-a, tko god on bio, zasad nemaju naročita utjecaja na dolaske. Rezultati su više posljedica ljepote obale i blizine Europljanima te često političkih događanja i incidenata kod konkurenata. U vrijeme Meri Matešić HTZ nije značajno koncepcijski iskoračio, no kao što sam mislio da ona nije trebala postati direktoricom, tako sad mislim da nije trebala biti ni smijenjena. Ne može je se uspoređivati s jednim Nikom Bulićem, ali na kraju je pokazala da zna misliti svojom glavom. Zajedničko im je da su izgurani iz istog razloga. U pozadini je nastojanje ovladati s četvrt miljarde kuna središnjeg ureda HTZ-a. Preko njih dvoje to očito nije išlo.

Što mislite o skoroj reformi turističkih zajednica?
Bit će manje radikalna nego što se najavljuje, a pitanje svih pitanja je tko će upravljati destinacijskim menadžment organizacijama (DMO). Koncept po kojem bi majoritetno upravljao kapital, koji i uplaćuje najveće iznose u proračune TZ-a bio bi poguban. Nakon što je dosta trgovačkih društava "na juriš" došlo do vlasništva u tim društvima, a potom i desetljećima besplatno koristilo turističko zemljište, samo bi im još trebalo na raspolaganje staviti i budžete DMO-a. Ako se to dogodi, stradat će javni interes. Ništa bolja nije ni opcija da lokalna samouprava, dakle politika, upravljala DMO-ima. Drugi veliki problem je i kompromis u koji se već ušlo. Predlaže se osnivanje 10 regionalnih menadžment organizacija kako bi se pridobila podrška garnitura u županijskim TZ-ima. Tako sad u regiji Kvarner dobivamo i RMO Gorski kotar, a regija Dalmacija se "udvornički" dijeli na Dalmaciju-Zadar, Dalmaciju-Šibenik, Dalmaciju-Split. Totalna besmislica. 

Mogu li se reformirani TZ-i nametnuti vlasnicina hotelskih kuća?
To pitanje vidim kao ponajveću zapreku uvođenju koncepta DMO-a. Ne vidim način da budući direktori DMO-a nametnu svoj koncept turističkog razvoja. Pretvorbom iz '92 vlasnici velikih turističkih poduzeća postali su i veliki "šefovi" u destinacijama. Ako netko sumnja da je tako, uvjerit će se kad u potpunosti zaživi Zakon o turističkom zemljišta.

Odustalo se od prijedloga konzultanata da se ugasi većina HTZ-ovih ureda u inozemstvu, što kažete?
Šteta. U eri informatizacije misija 20-ak predstavništava, koja godišnje stoje oko 35 milijuna kuna, potpuno je nejasna. Trebalo ih je reducirati i okrupniti, a na pojedinim tržištima angažirati tamošnje provjerene marktinške insajdere.

Kakvi su izgledi da projekti Brijuni Rivijera, elitnog turizma u NP-u Brijuni, Kupara.. nađu investitore?
U projekt Brijuni rivijere u 15 godina upucano je gotovo 20 mil. kn javnog novca, a rezultat je skroman. Glavna je zapreka koncept koji predviđa da investitor gradi i upravlja dok traje koncesijski ugovor, a potom sve prenosi u vlasništvo vlasnika. Investitor, pritom, ne može ulagati u hotele i sadržaje radi povećanja vrijednosti, sagrađene objekte ne može prodavati ili zalagati radi nekog drugog pothvata… To potencijalnom ulagaču ne može biti zanimljivo. Slično vrijedi i za NP Brijune. S tim da je ta lokacija privlačnija od Brijuni Rivijere, ali s investitorskog aspekta nepovoljno je što je gradnja smještajnih kapaciteta ograničena. No, zbog atraktivnosti lokacije postoji mogućnost pojave tzv. trofejnih investitora. Kupari su priča za sebe. U prilog interesu za njih ide dulje koncesijsko razdoblje, 99 godina, te mogućnost gradnje većih smještajnih kapaciteta.

Komentari (2)
Pogledajte sve

Doći će nam hrpe terorista i zašporkat će nam more za par eura.
Dignite cijene za njih.
Nedajte im đabe da nam šporkaju Lijepu Našu.

Mislim da je izvan vremena izjava: ‘Devizni priljev’.
Hoće li netko shvatiti da su ‘devize’ izraz koji se vuče iz komunističkog vremena kad se time označavalo nešto izuzetno vrijedno i najpotrebnije.

New Report

Close